Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

ŽUPNI LISTIĆ

Župni listić br. 32 - 20. nedjelja kroz godinu - godina A

Hitova: 56
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Župni listić u PDF formatu.

OD BOŽJE LJUBAVI SVAKOM DOSTAJE

Evanđelje:  Mt 15,21-28

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Ode Isus i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: »Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!« Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.« On odgovori: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.« Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!« On odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« A ona će: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!« Tada joj Isus reče: »O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.« I ozdravi joj kći toga časa.

Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Iz 56,1.6-7; Rim 11,13-15. 29-32


Za prvo čitanje na dvadesetu nedjelju kroz godinu uzet je odlomak iz Knjige proroka Izaije u kojemu prorok objavljuje da Bog ljubi i stran­ce koji se priključuju narodu. Božja ljubav se i danas prostire na sve rase i narode.

U drugom čitanju sveti Pavao izlaže da se Bog nikada ne kaje zbog svojih darova: ako je već pozvao i pogane na spasenje, onda ostaje vjeran svom obećanju. I naša ustrajnost u vjeri hrani se iz Božje vjernosti.

U Evanđelju sveti Matej govori o pustolovnom susretu žene Kananejke s Isusom. U odnosu na prvo čitanje ovo evanđeosko izvješće nas ražalošćuje. Teš­ko je razumjeti da su apostoli nastojali potjerati ženu koja je Isusa tražila. Štoviše, Isusa su zamolili da potjera ženu jer viče i osramotit će ih: što će reći pravovjerni Židovi da Učitelj razgovara s pogankom? Kada su učenici vidjeli da Isus ne tjera ženu, promijenili su taktiku: sada su oni molili Isusa da posluša molbu žene. Samo što posredovanje učenika zapravo nije proizašlo iz razumijevanja ženinog problema, već je više imao za cilj da se što prije oslobode ove nezgodne i nametljive žene.

Od ove napasti nikada nisu bili sasvim slobodni oni koji su se u tije­ku povijesti nazivali Isusovim učenicima. Uvijek je bilo i danas postoje pretjerano revni vjernici koji bi Crkvu najradije suzili na malenu elitnu skupinu izabranih, očistivši ju od svakovrsnog »otpada«. Samo što Isus nije tako zamislio svoju Crkvu. Bog je svoju radosnu vijest koja govori o njegovoj sveopćoj ljubavi namijenio svim ljudima, prihvaćajući rizik da će njegovu poruku neki eventualno krivo shvatiti ili uopće neće shvatiti. To ga međutim nije uznemirivalo. Odlučno je tvrdio, neće odbiti nekoga tko ga bude tražio.

Prva teološka poruka ovog evanđelja je da je Božja ljubav sveopća. Isus je s ovim spektakularnim činom, kao i kroz riječi poganke, poučio svoje učenike i ljubomorne Židove: Bog je Bog svakog čovjeka, ne samo izabranog naroda, i ne samo dobrih, nego svih i svakoga. Korisno je razmislili o toj poruci jer je ona i danas aktualna. Svakog vjernika ponekad napastuje misao da bi bilo dobro napraviti malo reda u Crkvi, odstraniti primitivne bivše komuniste, čijih se protucrkvenih djela još sjećamo.

Ima ova evanđeoska scena još jednu lijepu poruku. Zaustavimo se na trenutak kod Kananejke i promotrimo njeno držanje. Zašto je zapravo uslišana, unatoč žestokom protivljenju apostola? Je li zbog toga što su se na kraju ipak oni za nju založili kod Isusa samo da je se oslobode? Isus nije čak ni reagirao na njihov prijedlog. Onda zbog čega? Žena je bila uslišana jer je vjerovala u Božju sveopću ljubav. Ona je znala da nema nikakva pra­va da bi joj Isus uslišao molbu, nikakvu vrlinu ne može navesti u cilju da njena molba bude uslišana kod Boga. Vjera žene je bila odlučujuća jer se usredotočila na Božju dobrotu. Žena je ovu preobilnu dobrotu vidjela kao bogato postavljen stol, s kojega su mrvice padale na sve strane.

Zaustavimo se na tren kod usporedbe sa psićem. Bilo bi pogrešno iz toga zaključiti da je Isus ženu nazvao »psićem«. Prema tumačima Svetog pisma Isus je ovdje upotrijebio jednu omiljenu poslovicu koju je žena toč­no tako i shvatila, a ne kao uvredu, što proizlazi iz njezinog brzog i du­hovitog odgovora da i psićima dostaje sa stola gospodara. Znala je da od Božje ljubavi svakome dostaje.

Možemo se nadalje zamisliti o ženinoj ustrajnosti, ali i o spretnosti. Ustrajnost se očitovala u tome što se nije dala otjerati, a spretnost u tome, što unatoč tome što joj je dvanaest stasitih muškaraca branilo put koji vodi k Isusu, ona se uspješno probila kroz kordon apostola! Kršćanin nije po­srnuli u svijetu, već je u stanju upotrijebiti sve svoje ljudske sposobnosti kako bi Isusovu stvar zastupao i ostvario na svakoj razini društva