Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

ŽUPNI LISTIĆ

Župni listić br. 35 - 23. nedjelja kroz godinu - godina A

Hitova: 47
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Župni listić u PDF formatu.

SNAGA MOLITVE

Evanđelje:  Mt 18,15-20

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.

Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.

Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.«

Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Ez 33,7-9; Rim 13,8-10;)


Prvo čitanje dvadeset treće nedjelje kroz godinu uzeto je iz Knjige proroka Ezekijela u kojem prorok prima na znanje da njegovo poslanje upućeno prema drugima, za koje je on odgovoran. Tu je poruka i za nas: odgovorni smo jedni za druge.

Drugo čitanje je iz Pisma sv. Pavla Rimljanima gdje apostol sažima zapovijedi i zaključuje da je srž svih zapovijedi ljubav. Ima u ovom čitanju jedna lijepa misao, a ta je da ljubav ne čini bližnjemu zla. Ova jedna misao bi nam mogla dati mnogo materijala za današnje razmišljanje.

U evanđelju se isprepliću dvije teme: bratska opomena i zajednička molitva. Ove dvije teme govore o međuljudskim odnosima, a povezane su po tome što se ne može zajedno moliti s nekim s kojim nismo u dobrim odnosima. Ovo nam daje priliku da razmotrimo izbliza naše međuljudske odnose i našu molitvu.

Prvi dio evanđelja govori o bratskoj opomeni: »Ako ti brat sagriješi, pođi te ga opomeni nasamo.« Prva stvar koju možemo primijetiti jest kako je Isus moderan u svom jeziku: on je osjetljiv na dobar glas drugoga, ne želi da se drugi ponizi ili osramoti javno: »opomeni ga nasamo.«

Druga stvar koja privlači našu pozornost jest Isusov poticaj da kad smatramo da nas je netko uvrijedio, prvi korak mi moramo učiniti. Oče­kivali bismo da onaj drugi napravi prvi korak u smislu da zamoli oproštenje. Isus nije tako zamislio velikodušnost svojih učenika. Oproštenje se nikad ne smije iskoristiti kao dokaz vlastite moralne superiornosti, kao da smo mi nevini, a onaj drugi grešnik. Dobro je znati da se Isus nikad ne ponaša tako prema nama. Kad smo sagriješili, on ne očekuje od nas da se ispovijedamo pred javnošću, zadovoljava se privatnom ispovijedi pred svećenikom.

Drugi dio evanđelja govori o molitvi prošnje. Prva stvar koju ćemo velikom radošću otkriti jest da Isus ne stavlja nikakve granice molbama. Možemo  moliti štogod želimo. U novijim vremenima molitva prošnje nekako je postala sumnjiva, ima propovjednika koji smatraju da je to sebična stvar; ne treba uvijek moliti Boga da nam da ovo ili ono, treba ga hvaliti, a on će već znati što nam je potrebno. Isus to ne kaže, naprotiv, veli da možemo moliti štogod želimo. Odmah ćemo se sjetiti svih naših potreba: htjeli bismo zdravlje i mir, dobrobit i dug život. Ali dok ovako nabrajamo što bismo željeli dobiti od Boga, odjednom postajemo nesigurni.

Ako naime, dalje čitamo Isusove riječi, primijetit ćemo da je Isus ipak stavio mali uvjet za sve naše molitve, a to je da možemo sve dobiti ako smo složni u onome što molimo. I upravo tu počinju poteškoće: tko će složiti dvoje ljudi da mole za istu stvar? Seljak bi želio obilnu kišu, osoba na go­dišnjem odmoru puno sunca; prodavač želi mnogo bogatih kupaca, kupci žele mnogo jeftine robe; otac bi želio kćerkicu, a majka sina. Kad ovako razmišljamo, onda dolazimo do zaključka da je možda ipak bolje prepusti­ti Bogu da odluči što će nam dati jer on bolje poznaje potrebe sviju.

Isus, dakle, nije samo dobar, nego i realističan. Kad je riječ o slozi, Isus se dotakao osnove naše ljudskosti. Ima vrlo malo stvari u kojima se mi lju­di možemo složiti. Prihvatiti tuđe mišljenje još nije znak sloge. Psihologija nas uči da gdje dvoje ljudi živi zajedno nužno dolazi do podjele uloga, pa će jedan komandirati a drugi slušati. Uvjet istinske sloge jest sposobnost da više ljudi istu stvarnost opaža na isti način. Nažalost, to se rijetko ostva­ruje jer svatko smatra istinom svoju istinu.

Na kraju, ipak moramo reći da je evanđelje radosna vijest, a u ovom navještaju to znači da u našim ljudskim traganjima nikad nismo sami. U prvom dijelu saznajemo da Bog na nebesima pažljivo prati naš zemaljski život do te mjere da ono što mi svežemo ovdje na zemlji, i on će poštivati na nebu. U nastavku pak saznajemo da nebo nije mjesto, nego osoba, ne­beski Otac koji nas voli, koji pažljivo prati i naše najtajnije misli i želje kako bi mogao izliti na nas darove svoje ljubavi.