Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

ŽUPNI LISTIĆ

Župni listić br. 36 - 24. nedjelja kroz godinu - godina A

Hitova: 48
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Župni listić u PDF formatu.

LOGIKA OPRAŠTANJA

Evanđelje:  Lk 4,38-44

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Usta Isus iz sinagoge i uđe u kuću Šimunovu. A Šimunovu je punicu mučila velika ognjica. I zamole ga za nju. On se nadvi nad nju, zaprijeti ognjici i ona je pusti. I odmah ustade i posluživaše im.

O zalazu sunca svi koji su imali bolesnike od raznih bolesti dovedoše ih k njemu. A on bi na svakoga od njih stavljao ruke i ozdravljao ih. A iz mnogih su izlazili i zlodusi vičući: »Ti si Sin Božji!« On im se prijetio i nije im dao govoriti jer su znali da je on Krist.

Kad osvanu dan, iziđe i pođe na samotno mjesto. I mnoštvo ga tražilo. Dođoše k njemu i zadržavahu ga da ne ode od njih. A on im reče: »I drugim gradovima treba da navješćujem evanđelje o kraljevstvu Božjem. Jer za to sam poslan.« I naučavaše po sinagogama judejskim.

Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Sir 27,33-28,9; Rim 14,7-9;


Prvo čitanje dvadeset četvrte nedjelje kroz godinu je odlomak iz Knjige Sirahove, u kojemu sveti pisac oštrim riječima osuđuje mržnju i srdž­bu, obrazlažući da takvo nedostojno ponašanje svojstveno je samo grešniku. Na žalost, u svijetu i danas postoji mnogo zlopamtila. Tko gaji srdžbu, ne škodi drugom već samom sebi. Prihvatimo lijepi poticaj svetog pisca: »Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu, pa kad budeš molio, grijesi će se tvoji oprostiti.«

U drugom čitanju sveti Pavao upozorava svoje čitatelje da ne sude svo­jem bližnjem jer ćemo jednom svi dospjeti pred Božji sud, gdje ćemo Bogu položiti račun o sebi.

U evanđelju sveti Matej nam donosi Isusovu prispodobu o bezdušnom sluzi. Isus je ovom prispodobom zapravo odgovorio na jedno Petrovo pi­tanje. U čemu je bio Petrov problem? Petar mnogo toga nije razumio od Isusovog učenja, ali kao većina jednostavnih ljudi nije se opterećivao du­bokim filozofskim pitanjima. Nije imao ni vremena ni volje razrješavati složene životne probleme. Zato se nešto važno moralo dogoditi, što je Petra izbacilo iz takta u toj mjeri da se izravno obratio Isusu za razjašnjenje. Petra je zanimalo koliko puta treba oprostiti onome tko neprekidno griješi protiv njega. Ne znamo točno što se dogodilo, tko je uvrijedio Petra i čime. Petar se obratio Isusu da mu da za pravo. Isus, vjeran svom običaju, nije Petru odgovorio izravno, već mu je ispričao jednu prispodobu kako bi na taj način Petra naveo na odgovor. Riječ je o prispodobi o dvojici slugu.

Prispodoba o dva dužnika prikazuje nam duboku psihološku istinu koja se tiče svakog od nas. Prije svega možemo obratiti pozornost na onaj odbojni tip ljudi koji se ponašaju sluganski pred pretpostavljenima, ali no­gama gaze podčinjenoga. I danas postoje takvi ljudi, a pomalo u svima nama može se pronaći ovo ponašanje. Ali nije to glavna poruka ove prispodobe.

Ključ događaja je iznos dugovanja: jedan je dugovao 10 000 talenata, drugi 100 denara. Deset tisuća talenata takav je iznos kojeg sluga nika­da ne bi bio u stanju vratiti, zato je jedina mogućnost bila da gospodar otpiše barem dio dugovanja. U prenesenom smislu, ova nam prispodoba poručuje da je grijeh uvijek takvo dugovanje koje mi ne možemo otpisati ili oprostiti sami sebi: to može samo Bog učiniti. Slično trebamo reći i o uvredama i nepravdi učinjene drugima: ne možemo oprostiti sami sebi. Oproštenje moramo zadobiti od osobe koju smo uvrijedili ili joj nanijeli nepravdu.

Vraćajući se na Petrovo pitanje, iz Isusovog odgovora saznajemo još nešto što Petar nije izričito izrekao, ali je bilo uključeno u njegovo pita­nje: zbog čega trebamo oprostiti drugima? Zbog toga, što drugi zaslužuje oproštenje? Ili zato jer ćemo tako biti u stanju pokazati svoju krepost, ple­menitu dušu? Oba obrazloženja čine nam se nedovoljnima.

Zašto trebamo oprostiti, na to nam odgovor daje Isusova prispodoba. Drugima trebamo oprostiti zbog toga što i mi sami živimo od oproštenja. Božje oproštenje uvijek je besplatan dar koji se ne može zaslužiti. Sve što smo besplatno dobili od Boga nije samo naše, nego je to nama dan dar da bismo iz njega dali i drugima. Petar je konačno shvatio da logika oprošte­nja nije naša velikodušnost, već je to Božja ljubav prema nama.