Dok si živio među nama, u Čovjekovoj zemlji, dobri Isuse, bilo je previše bolesti i bolesnika, nemoći, jada, bijede i nevolje. Svim ljudima, i dobre i loše volje, govorio si o Božjoj pomoći, o lijeku koji si donio među nas.
Upravo su tada za tobom pošle sve bolesti, koje su u ono vrijeme harale: za tobom su pošli: opsjednuti, padavičari, gubavi, hromi, kljasti, slijepi, gluhi, nijemi… Za tobom su pošli: ostavljeni, napušteni, ojađeni, siromašni, skromni…
Od tada je, dobri Isuse, da si živio među nama, prošlo oko dvije tisuće godina. I pogledaj nas gdje smo stigli: čovjek je, kao i u tvoje vrijeme, opet pao na koljena. Čovjek budućnosti, digitalni čovjek, homo tehnicus, pao je na koljena.
Pali su na koljena znanstvenici, tražeći znanstveno rješenje. Pali su na koljena zdravstveni djelatnici, tražeći novi lijek. Pali su na koljena političari, nudeći političko rješenje. Pali su na koljena zaraženi bolesnici, nadajući se ozdravljenju. Pali su na koljena kršćanski vjernici, s pravom su kršćani pali na koljena, tražeći Božju utjehu.
Prizemljili smo zrakoplove, zaustavili vlakove, ugasili autobuse; zatvorili smo državne granice, podigli barikade, stavili smo maske na lice, rukavice na ruke, otvorili smo karantene… Ispraznili smo ulice i trgove, zatvorili škole; utišali smo športska nadmetanja, otkazali kulturne djelatnosti, napunili skladišta hranom, zatvorili prodavaonice, samoposluge… Zatvorili smo kuće Božje, utišali crkvena zvona, ugasili orgulje, ugasili voštanice, umuknula je zajednička molitva… Nema više pjesme, smijeha, pozdrava, rukovanja, čestitke šaljemo virtualno… Proglasili smo opću opasnost. Preminule brojimo na tisuće, bolesnike na stotine tisuća…
Nemoćno čekamo, poniženi i poraženi, što će nam presuditi mali-veliki-moćni-jaki…
Prozvali smo ga corona virus; običnim okom nevidljivi virusić u obliku ukrasnoga vijenčića. Čini nam se, dobri Isuse, da je među nama nešto krenulo po zlu, naopako, da nešto nije dobro s nama, i među nama.
Dobri Isuse, ovaj virus, corona virus, za nas kršćane Božji je prst, glas neba, koji moramo razumjeti, i poslušati.
Nije čovjek stvorio sebe, da može raditi što hoće. Tvorac svijeta, dobri Bog, stvorio je čovjeka; na svoju sliku stvorio je čovjeka, muško i žensko stvorio je. I dao je čovjeku moć, da raste, da se množi, da napuni zemlju, da je sebi podloži. Na dobro svoje.
Kada smo skrenuli na stranputicu, dobri Bože, poslao si među nas slugu svoga, virusića, zovemo ga umiljato corona virus, br. 19, da nam pokaže pravi put kretanja prema konačnom odredištu, koji si za nas pripremio.
Pojava virusne pandemije, upozorenje je čovjeku, nama svima, da smo prešli mjeru, dopuštenu mjeru, koju, kao ljudi, nismo smjeli prijeći. A prešli smo mjeru, šutke, bez riječi, igramo se Boga, radimo protiv prirode, donosimo zakone protiv ljudske naravi.
I sada, čini nam se, da bismo morali zajedno sjesti na isti liječnički stol: i zdravi i bolesni, i znanstvenici i medicinsko osoblje, i bogati i siromasi, i moćnici i nemoćnici, i vjernici i nevjernici… Jer smo bolesni, da ozdravimo, jer smo umorni, da se odmorimo; da se vratimo pod Božje stablo života, da spoznamo što je dobro, a što je zlo. Jer, nadamo se, još nije kasno; jer, vjerujemo, ima nade za spas čovjeka i čovječanstva.
Dovoljno je bilo, rekao bi praotac Abraham, stotinu pravednika, za spas Sodome i Gomore; možda pedeset, ili dvadeset, ili deset… dovoljno bi bilo, možda, rekli bismo mi danas, dvojica ili trojica… na molitvi, u crkvi, u tišini, u obitelji; dvoje ili troje Božjih ljudi, možda jedan opsjednuti, padavičar, gubavac, hromi, kljasti, slijepac, gluhak, nijemak… ostavljeni, napušteni, ojađeni, siromašni, skromni… za spas čovjeka, za ozdravljenje čovječanstva.
Tako je bilo i u tvoje vrijeme. Dok si živio među nama, u Čovjekovoj zemlji, dobri Isuse, bilo je previše bolesti i bolesnika, nemoći, jada, bijede i nevolje. Svima si najavio Božju pomoć, lijek koji si donio među nas.
Tvoj lijek uništava sve zemaljske viruse. Nudiš napitak besmrtnosti, lijek koji ozdravlja sve viruse međuljudskoga neprijateljstva, sve viruse osobne bolesti, patnje, muke, jada i nevolje.
Ne zaboravimo, dragi vjernici, da je ovaj virus, corona virus, samo preteča novoga virusa, koji je spreman braniti Božje zakone, Božju stvaralačku moć, prirodne zakone, koje je Tvorac svijeta i čovjeka, svojim prstom upisao u ljudsku narav, a neki moćnici, koji žive među nama, žele nam nametnuti svoje prohtjeve protiv Boga i prirode.
Nadamo se, dobri Isuse, da ćemo, pomoću strpljivosti i razboritosti, uz medicinsku pomoć, pobijediti pandemiju corona virusa. Ali, i tebe molimo, dobri Isuse, molimo te, kao tvoji vjernici, da umočiš Božji prst u našu bolest, da ozdravimo.
I još ti nešto imamo reći: Doći ćemo u crkvu, na tihu molitvu, posjetit ćemo te, dobri Isuse, dok budeš među nama, u Svetohraništu. Da se ne bi ponovilo da ti, kao naš Spasitelj, u naše vrijeme, ostaneš osamljen. Nekoć, kada si se krvavim znojem znojio u Maslinskom vrtu, ostao si osamljen u svojoj muci; kada su te uhvatili, sudili, mučili, razapeli… ostao si osamljen u svojoj smrti. Učinit ćemo, corona virusu usprkos, da se ne ugasi svjetlo vjere, koje si ti, dobri Isuse, među nama upalio kada si odlučio napustiti Božje nebo da bi se nastanio u Čovjekovoj zemlji.
U našoj sredini imamo izvor žive vode, bunar Dobre vode, imamo kuću Božju, tvoj oltar, imamo, dobri Isuse, tvoju i našu majku Mariju, koju zovemo Dobra majka, imamo nebesku zaštitnicu, Čudotvornu Gospu od Zdravlja.
Kao što je prije tri stotine ljeta obranila od yersinia virus, od pošasti kuge, neka nam i sada, od tebe, izmoli pomoć, da pobijedimo corona virus, koji se kao smrtonosni oblak nadvio nad nama, njezinim štovateljima, da tebe, dobri Isuse, ovdje u kući Božjoj, u tvojoj crkvi, pred tvojim oltarom, u Euharistiji, možemo slaviti s mirom u duši i sa zdravljem u tijelu.
U skladu s mjerama Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Ministarstva zdravstva, prema odredbi naših biskupa, obavještavamo župljane i štovatelje sv. Antuna Padovanskog u Koprivnici, da donosimo privremene pastoralne mjere, koje stupaju na snagu u petak 20. ožujka 2020. do opoziva:
Misna slavlja ne slavimo u crkvi ni radnim danom ni nedjeljom ni svetkovinom. Misne nakane koje smo preuzeli, izgovorit ćemo u samostanu.
Pojedinačnu ispovijed ne obavljamo ni u crkvi ni u samostanu.
Sve obavijesti možete pročitati na našoj web stranici; a pojedinačne molitve možete nam poslati na e-mail.
U slučaju smrtne opasnosti, pozovite katoličkoga svećenika.
Sveti Marko († Aleksandrija, 25. travnja 68.), evanđelist, kršćanski svetac, autor Evanđelja po Marku, aleksandrijski biskup, utemeljitelj kršćanske zajednice u sjevernoj Africi, zaštitnik Venecije.