Svake godine, treću nedjelju u listopadu, Katolička crkva slavi MISIJSKI DAN. U povodu toga donosimo zanimljiv tekst vlč. Odilona kako ga svi zovemo, koji je rođen u afričkoj državi Benin. Mnogi ga znaju jer je kao bogoslov bio u Varaždinu, a sada je duhovnik na Hrvatskom Katoličkom Sveučilištu u Zagrebu.
PARADOKS SIROMAŠTVA
Misijska nedjelja slavi se predzadnje nedjelje u listopadu. I u tom duhu Afrika ostaje zemlja koja privlači pažnju mnogih. Razne se crkvene pa i društvene inicijative zauzimaju za bolji život njezinih stanovnika. No činjenica je da mnogi postanu svjesni njezina bogatstva tek kada imaju priliku svojim nogama dodirnuti afričko tlo. Koliko god pokušavaju svojim ljudskim riječima izreći dojmove, opet daju jasno do znanja da ne mogu reći sve. U razgovoru s mnogima od takvih „sretnika", često nam se dogodilo da uspijemo jedni drugima izreći taj doživljaj tek u tihom pogledu očiju punih suza radosnica i zahvalnica Bogu što smo bili sudionici te milosti. Da, milosti. Samo tako čovjek može opisati svoj doživljaj Afrike koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Pred tom činjenicom možemo se pitati u čemu se nalazi ta privlačna tajna tog „siromašnog" kontinenta. Siromaštvo? Jednostavnost? Priroda? Radost unatoč svemu? Gostoljubivost? Toplina srca? Sve to skupa, a opet više od toga. Njihovo je siromaštvo ispunjeno bogatstvom duha i nade. Njihova je jednostavnost govor samoga Boga koji se činio jednostavnim i malenim. Njihov odnos prema prirodi poziv je da ne zaboravimo da smo zaista zemljani i da ćemo se zemlji vratiti. Njihova radost usred naizgled ugašenih nada u materijalno dobro pokazuje koliko čovjek nadilazi sve što je prolazno i daje čovjekova veličina u tome da jednostavno bude čovjek čovjeku. Njihova gostoljubivost govori o čežnji svih ljudi u dubini srca da budu pomireni i združeni u bratskom zagrljaju. Toplina njihova srca govori nam da svatko od nas ima itekako što pružiti drugome, bez obzira na naše razlike, naš društveni status. Zato svi koji su bili u Africi, barem pedesetak mojih prijatelja Hrvata - nisu se potpuno vratili. Ostavili su tamo dio sebe i nose sa sobom dio afričkog naroda koji ih nikada neće zaboraviti.
Unatoč tom bogatstvu duha, ostaje i dalje problem materijalnog siromaštva. Ako želimo opisati to stanje, onda je dovoljno ovdje citirati Phila Bosmansa: „Biti siromašan. Ne znaš što je to?! Siromašan poput milijuna u siromašnim zemljama. Ne znaš što je to?! Onda razori svoju kuću pa sagradi kolibicu od lima, eternita, blata ili ljepenke. Bez spavaće sobe i bez kućnog bara. Fotelje i naslonjače zamijeni daskama i sanducima. Makni automobil, televizor, radio. Isključi struju, telefon, plin i vodu. Novine i stereouređaj, hladnjak, zamrzivač - sve to više ne dolazi u obzir. Više nema ni lijepih haljina. Kad oboliš, nitko ti neće dovesti liječnika. Neće biti ni ljekarne ni bolnice. Kad postaneš takav siromah, hoćeš li ljubiti one koji svime obiluju, ali ne žele dijeliti? Naučit ćeš mrziti bogataše. Bojim se da se to događa u mnogim zemljama." Usuđujem se zaključiti da u našem svijetu postoje tri vrste ljudi. Jedni koji obiluju, drugi koji oskudijevaju i treći koji pokušavaju svojim zalaganjem pomiriti ta dva svijeta.
Vjerujem da se nalazite u trećoj vrsti ljudi. Hvala vam na svemu što činite oko sebe da olakšate život onima koji oskudijevaju. A Bog koji vidi u skrovitosti, neka vam uzvrati stostruko!
Odilon Gbenoukpo Singbo, EVANĐEOSKE MRVICE ZA UNUTARNJU EKOLOGIJU, str. 235-237