ISPOVJEDNIKOV KUTAK

“Zašto bih morao reći svećeniku svoje grijehe kako bi mi bilo oprošteno? Mislim da mogu nasamo razgovarati s Isusom, samo on i ja. On ionako zna što sam napravio. Osramotit ću se. Kada bih rekao svećeniku što sam učinio, umro bih od srama. Smijat će mi se svaki put kada se vidimo. Reći će mojim roditeljima.”
Ovo su neke od najčešćih misli i ideja mladih kada ih pitamo o ispovijedi.
Evo istine. Zašto moram reći svećeniku svoje grijehe? itd... Ukratko...

DESET RAZLOGA ZA ISPOVIJED

1. To je prekrasan dar kojeg nam je Isus darovao, budimo mu zahvalni

Isus nam je dao ovaj sakrament. Provjeri u Bibliji – Iv 20,21-23. Na taj način smo sigurni da smo na pravom putu. Izvrsno je čuti da ti netko kaže “Oprošteno ti je.” Bog nas je stvorio, on zna da imamo tijelo, razum, pamet i dušu. Nije ostavio ni jedan dio našeg čovještva bez lijeka kada smo ranjeni grijehom. Znao je da bismo bili učinkovitije izliječeni kada bismo od svećenika čuli da nam je oprošteno.

2. Izvor milosti

Svih sedam sakramenata koje nam je Krist ostavio načini su primanja milosti. Ispovijed je jedan od sakramenata. Iako često idemo na ispovijed (nadam se), ona se nalazi uz sakramente kao što su Krštenje, Ženidba, Svećenički red (koji se mogu primiti samo jednom). A što je milost? Milost nas spašava, vodi u nebo, nalazi se u različitim oblicima (pogledaj Katekizam Katoličke Crkve 1996 – 2016). Jednostavno rečeno, milost je “Božanska pomoć” koja nam je potpuno besplatno dana od Boga, koja nam pomaže izbjegavati grijeh i napasti te postupati ispravno. To je ono što omogućava svećenicima živjeti u celibatu, a oženjenima u čistoći bračnoga života. Trebaš mnogo milosti. U ispovijedi je ima napretek.

3. Smrtni grijesi, bježite!

Smrtni grijeh je vrlo ozbiljan grijeh koji nas potpuno odvaja od Boga. Ako umremo u smrtnom grijehu, mogli bismo ne završiti u nebu. Postoje samo dva lijeka za smrtni grijeh. Prvi je krštenje, koje nas potpuno čisti od svih grijeha, ali možemo ga primiti samo jednom u životu. Jedini preostali lijek je ispovijed. Potrebno je otići, i reći sve. Priznati svoju grešku, i obećati truditi se izbjegavati grijeh. Ako želiš u nebo, moraš se riješiti smrtnih grijeha. Ispovijed je ono što ti treba. Pođi.

4. Krivnja
Kako kažu mediji i psiholozi, krivnja je loša. Ali, Bog dozvoljava krivnju, kao alarm u našoj savjesti, koja ti kaže da si skrenuo s puta. Malo krivnje može te vratiti na pravi put. Strah od osjećaja krivnje može te sačuvati od ponovnog pada. Strah od krivnje može ti pomoći ostati na pravom putu dok tvoja sposobnost za izbjegavanje napasti ne ojača. Previše krivnje nije dobro, ali malo krivnje može proći.

5. Besplatan savjet

Mnogi plaćaju velik novac psihijatrima kako bi ispričali svoje probleme. Nekima bez sumnje treba profesionalna pomoć. No, za većinu nas, razgovor sa svećenikom tijekom ispovijedi izvrstan je način da očuvamo svoje duševno zdravlje. Zamisli samo, kada se ispovijedaš svećeniku, zapravo razgovaraš s Kristom. Jer, svećenik je “in persona Christi”, što znači da je on tamo u Isusovo ime. Dakle, pričaš s Isusom. Isus ti preko svećenika govori. Možeš li dobiti bolju njegu duševnog zdravlja od toga? Dopusti Kristu da ti govori u ispovijedi. Pođi k njemu.

6. Pravo mjesto za stvaranje novog prijateljstva

Kada počneš redovito odlaziti na ispovijed, pronađi svećenika koji ti je doista drag i uvijek idi k njemu. Postat će ti divan prijatelj i duhovni savjetnik. Dodatno, kada si u kušnji, možeš reći: ”Hej, upravo sam to rekao svom ispovjedniku. Ne želim to ponovno ispovijedati. “ Svaka dobra misao može pomoći.

7. Dobro je biti čist

Prisjeti se zadnje ispovjedi; sjeti se osjećaja slobode i radosti nakon nje. Ako se ne sjećaš toga, sjeti se kako si se osjećao kada si zamolio za oprost prijatelja ili roditelje, nakon što si se neko vrijeme mučio jer si nešto zabrljao. Nije li osjećaj da ti je oprošteno prekrasan? A oproštenje grijeha je potpuno i Božansko. Dobro je biti čist!

8. Čini primanje pričesti na sv. misi još ljepšim

Euharistija je također jedan od sedam svetih sakramenata. U pričesti primaš istinsko Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo Isusa Krista. Očito je Euharistija prepuna milosti. Ali, pričešćuješ li se s grijehom na duši, to je kao da piješ vodu iz čaše pune rupa. Mogao bi nešto popiti, ali najviše vode će iscuriti. Sv. Pavao kaže u Prvoj poslanici Korinćanima 11,27: ”Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje.” Praviš si probleme ako ideš na pričest znajući da imaš teški grijeh, koji nisi ispovjedio. To je kao pljuska na Isusovom licu. Prvo se očisti, zatim se nahrani.

9. Činiš sretnima svoje roditelje
Četvrta Božja zapovijed. Poštuj oca i majku.... Dovoljno rečeno.

10. Hej, čovječe, pa to je sakrament!

Pogledaj razlog broj 2. Sakramenti su izvori milosti. Primaj ih!

Dokle god raspravljamo sa zlom mišlju, toliko dugo još nema grijeha. Ne činimo ga dok smo u etapi duhovne borbe.

Kada se određena misao kao rezultat dugotrajne diskusije udomila u srcu, više se nije lako od nje rastati. Sjetilni čovjek posjeduje maštu tako sklonu nečistim mislima, da se ne može od njih osloboditi. Ipak, još im može odbiti unutarnji pristanak; može i treba izići kao pobjednik, čak i pod visoku cijenu. Mora se boriti.

Podsjetimo se priče iz treće glave Knjige Postanka: Eva se upušta u razgovor sa zmijom.

To je prva predodžba, prva ideja, prvi impuls. Evo, lakomac ugleda novac i javlja mu se sljedeća sugestija: mogao bih ga odnijeti i sakriti.

Koliku odgovornost snosi za grijeh? Kako razotkriti prve simptome podlijeganja zlu i kako mu se na vrijeme suprotstaviti?

A kad nismo u stanju oprostiti drugome iz svega srca? Tada se treba moliti Bogu za dar, za milost oproštenja. Naše oproštenje dar je od Boga! Jesi li spreman primiti taj dar? Odgovaraš li: "da, ali..., ako on ili ona prvi kažu ili učine ovo ili ono...”

Pomirenje s drugim čovjekom je osnovni uvjet svake vjerodostojne, prave molitve (Usp. KKC, 2844). Oproštenje je za čovjeka izvor nutarnjeg ozdravljenja i radosti, oslobođenja od okova srdžbe, mržnje i nepovjerenja. Ključ za zdrav i dug život je zdrava duša i pomirenje u odnosima s Bogom, sa samim sobom i bližnjima.

uređuje fra Krunoslav Albert, kapelan 

„Ako priznamo svoje grijehe…  On će nam oprostiti grijehe.“ (1 Iv 1,9)
Svako pomirenje započinje riječima: „Oče, sagriješio sam…“ (Lk 15,18).