RAD NEDJELJOM

Prije nekoliko mjeseci, nakon dugoga nakanjivanja i nadmudrivanja u Hrvatskome saboru, konačno je do­nesen zakon o neradnoj nedjelji. I jedva jedvice! I to za­kon o stotinu mogućnosti da ga se izigra. I posljednjih dana mnogi moćnici hrvatskih gradova i općina izi­gravaju ga naočigled sve javnosti. Ne dokidaju zakon, ali ga perfidno zaobilaze i izigravaju. Za svaku prigodu proglašavaju sajamski dan. I što je još perfidnije, nji­hovi sajamski dani vezuju se za katoličke svetkovine i blagdane. Želja im je da se pobrinu za vjernički puk da ne ostane gladan! Kakva perverzija!

Ni u komunističko vrijeme nikomu nije ni padalo na pamet otvoriti trgovinu nedjeljom. Vjerski blagdani slavili su se kao pravi derneci. Bilo je na njima svega i svačega. Ni Crkva na to nikada nije imala ni primjedbe ni prigovore. A sve odluke “vrlih gradskih katolika” da proglase sajamskim danom je samo izigravanje zako­na i otvaranje trgovina kako se komu prohtije. Nisam primijetio da je zakonodavac reagirao na ovo izigrava­nje zakona. Što bi reagirao kada je i zakon donio preko volje.

A ta nedjelja počinka utemeljena je na premudrome Božjem promislu da se čovjek nakon šest radnih dana odmori. Vršeni su pokusi  da se uvede počinak deseti ili peti dan (Francuska revolucija), ali  se ostalo pri biblijskome počinku sedmi dan. Očito to odgovara ljudskoj naravi. Pročitao sam negdje da   psiholozi dokazuju da čovjek upravo sedmi dan treba za oporavak istrošene snage.

Suvremeni čovjek zbog zarade ne pozna nikakvih preprjeka, pogotovo zakona, koje mu to zabranjuju. Ni Crkva ne traži da se ugase peći pojedinih tvornica nedjeljom, jer bi nastala velika šteta, ali da baš trgovine trebaju raditi nedjeljom ne vidim nikakve potrebe. Uostalom, u Njemačkoj i Austriji i drugim zemljama nedjeljom je sve zatvoreno. I ljudi normalno žive. Samo u Hrvatskoj, u naglašeno katoličkoj državi, ne može. O tome problemu toliko. Ja tako mislim, a drugima ne zamjeram da misle drukčije.

Fra Gabrijel Mioč – Naša ognjišta, rujan 2023.