Ako se dogodi da ti je teško slijediti Krista, molim te, izdrži

Kada naglo iziđemo iz tunela ili špilje, svjetlo nas zaslijepi. To svjetlo za kojim smo toliko čeznuli. Slično je kada se nalazimo u nekoj dalekoj zemlji. Iako su stanovnici simpatični i ljubazni, u početku nam je nelagodno. Tako je i kada odlučimo istinski slijediti Krista. Treba se odreći nekih svojih ludosti i gluposti, što u nama može izazvati osjećaj malodušja i žalosti. Ako ti se to dogodi, molim te, ne daj se obeshrabriti. Izdrži. U onome što si odabrao naći ćeš puno više nego što si imao u onome što si ostavio. Možda će ti biti teško ostaviti prestiž, sebeljublje, taštinu: to su tek mamci koji bi te mogli povući unatrag. Pogledaj oko sebe…Planina kršćanskoga savršenstva jako je visoka. ′′Gospodine, kako ću se uspeti?′′ pitaš. Budi hrabar. Promatraj prirodu! Naše planinske pčele u početku su tek ličinke. Još ne mogu letjeti s cvijeta na cvijet ni skupljati pelud. Malo-pomalo postaju sve snažnije. Možda se u svojemu traganju za Bogom osjećaš kao ličinka? Sav zbunjen gledaš prema vrhuncu kršćanskoga savršenstva, prema Blaženstvima. Kada tvoje želje i inicijative počnu poprimati jasne oblike, tada ti počinju rasti krila. Jednoga ćemo dana biti kao planinske pčele i letjet ćemo. U međuvremenu? Možda bismo trebali činiti poput njih: hraniti se medom koji su nam ostavili svjedoci koji su živjeli prije nas.
iz knjige Michela Tournadea “Filotea 21. stoljeća”