Tko su i što vjeruju Jehovini svjedoci i subotari?
don Ante Mateljan
Ime adventisti, koji su kod nas poznati i kao subotari, označava one koji očekuju, što se shvaća u smislu iščekivanja Kristova ponovnog dolaska, i to u neposrednoj budućnosti. Za to im služi na osobiti način tumačenje Svetoga pisma. Začetnikom adventista smatra se William Miller (+1849.) kojemu se učinilo da je u starozavjetnoj Knjizi Danijela proroka i u novozavjetnoj Knjizi Otkrivenja sv. Ivana pronašao podatke po kojima se točno može utvrditi datum ponovnoga Kristova dolaska. Prema njegovoj prvoj računici, to se trebalo zbiti 21. ožujka 1844. Okupio je mnoštvo sljedbenika, a kad se predviđanje nije obistinilo, mnogi su ga ostavili. Millerov pokret bi vjerojatno nestao da se nije pojavila Elle White (1827.–1915.) koja je povezala raznorodne adventističke skupine u adventiste sedmoga dana, koji se često nazivaju i subotari, jer je White ustvrdila kako Krist treba očistiti svijet od najvećeg grijeha – nepoštivanja subote. Pod njezinim vodstvom uvedena je i zdravstvena reforma sa zabranom uživanja svinjetine, duhana, alkohola i čaja. Uvedena je obveza plaćanja desetine i program misionarenja.
Adventisti su se vrlo brzo proširili, ponajprije u SAD-u i sjevernoj Europi. U Hrvatsku su došli oko 1924. i u svim većim gradovima imali svoje općine i molitvene domove. Općinama upravlja odbor, a udružene su u oblasti, koje zajedno tvore mjesnu Crkvu. Imaju i svoju Teološku školu u Maruševcu kod Varaždina. Današnji su adventisti odustali od preciznoga prognoziranja datuma ponovnoga Kristova dolaska. Raspolažu vrlo jakom propagandom, brošurama, časopisima i knjigama, a u novije se vrijeme služe propagandom kroz radio emisije. Vjeruju u Presveto Trojstvo, ali vrlo nejasno govore o Duhu Svetome. Od sakramenata priznaju jedino krštenje odraslih i to uranjanjem u vodu. Preuzimaju starozavjetne propise o ishrani i svetkovanju subote. Smatraju da je Kristov ponovni dolazak, kad će osnovati tisućugodišnje kraljevstvo, vrlo blizu. Nakon toga razdoblja došlo bi do konačnog uskrsnuća mrtvih, kad će svi zli, zajedno sa sotonom, biti zauvijek uništeni, a dobri uvedeni u raj. Stoga za njih ne postoji ni čistilište ni pakao.
Jehovini svjedoci izrasli su iz adventističkoga stabla, kad je njihov osnivač Charles Taze Russel (1852.–1916.) zaključio kako može, bolje nego njegovi prethodnici, izračunati datum Kristova ponovnog dolaska. Njegove prognoze (1914. i 1918.), kao i one njegovih nasljednika (1925. i 1975.), nisu se obistinile pa su se utekli smicalici: Krist je došao, ali je nevidljiv! Imaju, teološki gledano, prilično primitivno učenje. Pogrješnim čitanjem i tumačenjem svetoga tetragrama – JHWH, Božje ime su odgonetnuli kao Jehova, iako je posve jasno – prema Bibliji i biblijskim znanostima koje objašnjavaju masoredski način stavljanja samoglasnika, koji se inače u židovskom jeziku ne pišu, ali se izgovaraju uz suglasnike – da ga se treba čitati JAHVE. Ne vjeruju u Presveto Trojstvo, Kristovo božanstvo niti u besmrtnost ljudske duše pa se niti ne mogu zvati kršćanima. Uče da je Krist zapravo anđeo Mihael, koji u tijeku povijesti uzima drugo obličje. Inzistiraju na broju od 144 tisuće spašenih, tvrde kako je svijet stvoren 4128. godine prije Krista i dijele povijest u tri razdoblja: vrijeme vladanja anđela (koje se dijeli u doba patrijarha, doba Židova i doba kršćana, a koje traje od 2473. prije Krista do 1914.), budući svijet (od 1914. pa kroz tisuću godina) i onda vječnost.
Jehovini svjedoci vrlo su strogo uređena zajednica kojom upravlja Vijeće starješina sa sjedištem u Brooklynu, New York. Ono daje upute za tumačenje Svetoga pisma. Za njih ne vrijedi općeprihvaćeni (ekumenski), nego njihov vlastiti prijevod nazvan Novi svijet. Ta se tumačenja redovito objavljuju u časopisu Kula stražara i Probudite se i često su posve kontradiktorna, osobito nakon što se njihova predviđanja ne pokažu istinitima. Stoga svojim članovima zabranjuju studiranje Svetoga pisma prema metodama biblijskih znanosti.
Odbijaju služiti vojsku i ne prihvaćaju nikakve nacionalne simbole (zastavu i sl.). Izuzetno su aktivni, jer svaki član ima zadatak vršiti misionarsku aktivnost i pridobiti određeni broj novih članova. Daju desetinu i druge doprinose pa im je zajednica vrlo bogata i moćna. S velikim neprijateljstvom gledaju na Katoličku Crkvu, smatrajući je velikom bludnicom iz Otkrivenja i svojim glavnim neprijateljem. Drže da su oni jedini prava Crkva, jedini sveti i pravedni, a svi ostali su neprijatelji Božji na koje samo što nije došao Božji strašni sud, koji će se održati nakon što Krist – anđeo Mihael pobijedi sve neprijatelje u bitci kod Harmagedona. Razgovor s Jehovinim svjedocima nalikuje na razgovor s gluhim, jer se oslanjaju samo na naučene biblijske citate koji im služe za potvrdu njihovih teza. Na taj lijepak lako padaju oni katolici koji slabo poznaju Bibliju i nauk Katoličke Crkve. Valja se diviti njihovoj upornosti, ali ih treba i žaliti zbog iste upornosti u naučavanju nauka koji nema veze sa Svetim pismom i Božjom objavom.
