Nakon jutarnjeg susreta za stolom Riječi, kruha i vina, laganom vožnjom svojim biciklom, odlazim na posao i osjećam veliku radost u srcu. Naviru mi tolike lijepe misli i riječi i u vožnji po tiho izgovaram, smijući se nekome koji mi je darovao ovo mirno subotnje jutro, dok moj grad još nekako spava. Osjećam kako me je sunce i ovaj lagani povjetarac pomilovao, jer se lakše diše nakon visokih ljetnih temperatura. Zato kroz osmjeh, kojemu su izvor moje dubine u sabranosti, progovaram tiho: Veliča i moja duša Gospodina i klikće duh moj u Gospodinu mojemu spasitelju, jer i meni učini djela velika…….Uzrok moje jutarnje radosti bila je i moja kuhinja, prožeta mirisom pekmeza od marelica, kojeg sam sinoć do kasno u noć pekla, iako jako umorna, ali znala sam da će me baš te teglice prekrasnih boja marelica, u jutro razveseliti.
Predragi čitatelju, dopusti i ti svojoj osobi, da bude radosna i u malim stvarima. Nedaj da te tijelo ometa i da ti neprestano govori: Sad si umoran lezi i odmaraj. A tek onda ako taj odmor nije u sabranosti bitka, naviru tolike brige, problemi, pa prebireš po prošlosti i tko zna kuda odlaze tvoje misli, koje onda zagađuju tvoje tijelo i tvoju dušu. Ti baš učini onaj truc i reci: Ne, neću ljenčariti. Odmoriti ću kratko svoje umorno tijelo 15 minuta, tako da se prepustim sabranosti u svome Stvoritelju. Želim na kratko zažmiriti i odmoriti na Njegovim rukama, a onda nešto lijepo i korisno učiniti za sebe i svoju obitelj. Prepusti se susretu tebe i Stvoritelja, koji je izvor s kojeg teče mir, radost, kreativnost, ljepota, dobrota………. i čekaj, zašuti pred tom Ljubavi koja te odmara………….a onda, kad otvoriš svoje oči sigurno ćeš i ti reći: O, pa evo mene odmorenoga. To ti govorim iz osobnog iskustva. Tada ustani i pođi dalje. Sigurno će te Duh Sveti nadahnuti i pozvati na mjesto koje baš tebe čeka, da nešto novo činiš i da se razvijaš kroz darovane talente i kreativnost kojoj nema kraja. Pa makar to bio i naporan rad, uroditi će plodovima i razveseliti tvoju osobu. Kad bi barem ti predragi čitatelju ovoga časa poslušao govor tvome srcu i krenuo za potragom tog bisera u tebi i tvoje bi srce bilo radosno. I ti bi se nasmijao Onome koji je u tebi, koji ti sve, baš sve daruje iz svojih ruku. Hoćeš li dopustiti da se ta radost Neba, poput duge spusti u tvoje dubine? Hoćeš li dopustiti da tvoje srce bude na izvoru Njegovog srca? Netko čeka tvoj da.
I da bi radost mojih dubina ovoga jutra bila još veća, u trenutku kada slijedi kraj mojega pisanja, dolazi mi na vrata moj dragi prijatelj Marko, darujući mi osmjeh svojih dubina. Marko je dijete s poteškoćama, kojem čitam ovaj tekst, poznavajući te dubine djeteta s poteškoćama, koje su čiste i prepune Ljubavi, jer ih je Stvoritelj sačuvao od ovoga svijeta, da bi nas obogatili i da bi se mi posramili. Sada znam da mi Stvoritelj šalje ovoga trenutka baš Marka, da bi osmjehom svojih dubina, dodatno začino ovo moje radosno jutro. Predragi čitatelju, traži malene stvari i lijepe trenutke, koji će i tebi izmamiti osmjeh tvojih dubina. Uzmi neku malu bilježnicu i na kraju svojega dana, zapisuj te trenutke, jer će ti oni dobro doći kada ponestane osmjeha na tvome licu.
Marijana Ištvanović
