Skupštini je prisustvovalo 24-ero braće i sestara, te naš duhovnik fra Zoran Bibić. Nakon molitve Večernje, te molitve na nakanu Pape i mjesečne nakane OFS-a, pater je pročitao točku 4, drugog poglavlja Pravilo i generalne konstitucije OFS-a:
- Pravilo i život svjetovnih franjevca jest ovo: opsluživati Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista, slijedeći primjer sv. Franje Asiškoga koji je Krista učinio nadahniteljem i središtem svoga života s Bogom i s ljudima. Krist, dar Očeve ljubavi, put je koji nas vodi k Ocu, istina u koju nas uvodi Duh Sveti i život kojega nam je On došao dati u izobilju. Neka se svjetovni franjevci osim toga obvežu da će često čitati Evanđelje, prelazeći iz Evanđelja u život i iz života u Evanđelje.
Podijeljeni su informativni listići za slijedeće razdoblje i data su pojašnjenja: 9.9.- neformalni susret Lectio divina; 10.9.- klanjanje animira OFS/FRAMA; 16.9.- neformalni susre Lectio divina; 17.9.- Rane sv. Franje; 28.9.- glazbeni festival u Zagrebu – Siget Župa sv. Križa; 25.9. – 3.10. devetnica sv. Franji Asiškom (molitva za sve članove franjevačke obitelji i duhovna zvanja); 1.10. – 3.10. trodnevnica sv. Franji; 4.10.- nakon večernje mise svečana skupština OFS-a.
Napravljen je raspored molitve i posta po danima od listopada do Uskrsa kao nakana za duhovna zvanja u franjevačkoj obitelji. Napravljen je i popis zainteresiranih za nastup na festivalu 28.9.
Fra Zoran Bibić je održao predavanje sa temom: Vrijednost tijela
U uvodnom dijelu podsjetili smo se kako je tijelo bilo promatrano negativno kao izvor požude, strasti i ograničenja. U novije vrijeme tijelo, kao nerazdvojivo od duha promatrano je kao dio iste stvarnosti. Svjetovni – krivi pogled, uzdiže tijelo do božanstva ili pak kao predmet iskorištavanja. Sv. Franjo da bi se branio od požude bacao se u grmlje – kasnije pak naziva svoje tijelo bratom magarcem. Bilo je govora i o, često zanemarivanoj, (pred)bračnoj čistoći te suprotno njoj, konkubinatu. Brak je ustanovljen od samoga Boga, dok je konkubinat ozbiljno narušavanje istine o braku. Budući da su duh, duša i tijelo zajedništvo jedne osobe, tako i sam tjelesni čin uključuje kompletnu osobu. Roditelji postaju suradnici Božji – smiju polagati ruke na glavu svoga djeteta. U takvom pogledu bračni čin je liturgijski čin bračnih supružnika, te ima dodatne 2 dimenzije – jedinstvo i plodnost. Suvremeni pak stav o tijelu izražava jedno idolopoklonstvo tijelu, te ponižavanje kroz zlouporabu plodnosti (pornografija, pretjerana tjelovježba i dijeta kao izraz neprihvaćanja svojeg tijela). Djevičanstvo, nasuprot tome, nije samo tjelesna kategorija – ono je povratak izvornom stanju prije grijeha koje je moguće zahvaljujući Kristovom otkupljenju. Ne obeshrabrujmo se, Krist nas zove na Sveti put i za to nam daje obilatu milost.
MIR i DOBRO
