Naizgled krhak, maslačak je zapravo čudesan učitelj. Njegov životni ciklus — od zatvorenog pupoljka, preko zlatnog cvijeta, do bijelog sjaja koji se rasprši vjetrom — nije samo prirodni proces. To je slika našeg života. Slika duše koja raste, daje, i na kraju se predaje Božjoj volji. U tom kratkom vremenu, maslačak ne traži sigurnost. On ne pita koliko će trajati. On jednostavno cvjeta — punim srcem. I kad dođe trenutak, ne opire se vjetru. Pusti da ga nosi. Jer zna: ono što je dao, ide dalje. Širi se. Množi se. Tako i mi. Pozvani smo živjeti s povjerenjem, ne u trajanju, nego u smislu. Jer naš život nije niz slučajnosti, nego Božji plan.
Svaka faza ima svoju svrhu.
Svaka rana nosi lekciju.
Svaka radost — blagoslov.
U Psalmu 90 stoji: „Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce.“ (Ps 90,12)
Bog ne traži od nas da budemo savršeni. Traži da budemo prisutni. Da budemo svjetlo. Da budemo poput maslačka — spremni dati sebe, znajući da ono što damo, On pretvara u plod.
Isus nas poziva: „Vi ste svjetlost svijeta. Neka vaša svjetlost zasja pred ljudima, da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega na nebesima.“ (Mt 5,14–16)
Zato, ne bojmo se brzine života.
Ne tugujmo nad prolaznim.
Radujmo se svakom danu kao prilici da budemo sjeme nade, osmijeh utjehe, riječ ohrabrenja.
Jer dok vjetar nosi naše dane, Bog ih sabire u vječnost.
Maslačak ne nestaje — on se širi.
I ti si pozvan isto: da se ne zatvoriš, nego da se raspršiš u ljubavi, vjeri i predanju.
Jer ono što se daje iz srca, nikad ne propada.
Krunoslav Albert
