Biblijska podloga Navještenja Gospodinova nalazi se u Lukinu evanđelju (1,26-38) koje prikazuje dramu Božje intervencije i čovjekove suradnje. Bog iz ljubavi prema svome najuzvišenijem stvorenju koje je palo u ropstvo grijeha, šalje svoga Sina. U Božanskom planu određeno je da On ima uzeti obličje ljudskoga tijela, tj. roditi se iz krila žene. To će se dogoditi bez sudjelovanja muškarca. Zbog toga židovska djevojka Marija koja je već zaručena za Josipa, biva najprije prestrašena pa onda zbunjena kada joj anđeo Gabriel priopćava tu vijest.
Nakon što joj Božji glasnik objašnjava: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji” (Lk 1,35), ona u svojoj slobodnoj volji daje pristanak: “Neka mi bude po riječi tvojoj!” (1,38).
U ovom događaju Crkva prepoznaje ispunjenje starozavjetnoga obećanja nevjernomu kralju Ahazu, preko proroka Izaije: “Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!” (Iz 7,14). Razlog tomu jest upravo Isusovo utjelovljenje – On biva taj “S nama Bog”, što ime Emanuel znači u prijevodu.
Stoga zajednica vjernika dok na ovu svetkovinu izgovara Vjerovanje, kao i na Božić, poklekne na riječi: “Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom.”
