Drugi je korak ili tema ‘osluškivati’. Slušanje je prvi korak, ali, naglašeno je u Pripremnom
dokumentu, zahtijeva otvoren um i srce, bez predrasudâ. Najvažnija pitanja ove teme su
koga je partikularna Crkva ‘dužna osluškivati’? Razmišljat će se o tome kako se sluša
laike, napose mlade i žene? Kako integriramo doprinos posvećenih žena i muškaraca? Koji
prostor ima glas manjina, odbačenih i isključenih? Možemo li prepoznati predrasude i
stereotipe koji ometaju slušanje? Kako osluškujemo društveni i kulturni kontekst u kojem
živimo?
Treći je korak sinodalnog hoda ‘uzeti riječ’. Svi su pozvani govoriti hrabro ‘sve bez
ustručavanja’. U tom će se kontekstu propitivati kako Crkva promiče slobodan i
vjerodostojan stil komunikacije unutar zajednice i njezinih tijela, bez dvoličnosti i
oportunizama, a kako u odnosu na društvo kojem pripada? Propitivat će se također i odnos
sa svim medijima, ne samo katoličkim kao i tko govori u ime kršćanske zajednice i kako
ga se bira?
Četvrti je korak sinodalnog hoda ‘slaviti’. U njemu će se propitivati kako molitva i
liturgijsko slavlje zapravo nadahnjuju i vode zajednički hod? Kako nadahnjuju najvažnije
odluke? Kako se promiče aktivno sudjelovanje svih vjernika u liturgiji i vršenju zadaće
posvećivanja? Koliki se prostor daje vršenju službi lektorata i akolitata?
Peti korak podrazumijeva da su svi suodgovorni u poslanju. Pri tom je naglašeno da su svi
članovi Crkve pozvani sudjelovati u sinodi te kao takvi trebaju otkriti na koji su način
pozvani biti protagonisti poslanja. Među ostalim, u ovoj će se temi razlučivati o
integriranju i prilagođavanju različitih tradicija vezanih uz sinodalan način. Promatrat će se
kako funkcionira suradnja na područjima gdje postoje različite samosvojne Crkve?
Kako se Crkva nosi s različitostima?
Unutar sljedeće teme razmišljat će se o dijalogu u Crkvi i u društvu. Važan će se naglasak
staviti na to kako se u Crkvi nosi s razlikama u pogledima, sukobljavanjima, teškoćama?
Kako se promiče suradnja sa susjednim biskupijama, redovničkim zajednicama, među
laičkim udrugama i pokretima? Kakva iskustva dijaloga i zajedničkoga zalaganja
pronosimo s vjernicima drugih religija i onima koji ne vjeruju? Kako Crkva vodi dijalog i
uči od drugih društvenih instanci: svijeta politike, ekonomije, kulture, civilnog društva,
siromašnih…?
U sljedećoj temi promišljat će se o dijalogu i odnosu s drugim kršćanskim
vjeroispovijestima. Važno je i poglavlje vlasti i sudjelovanja u Crkvi.
— Kako se utvrđuju ciljevi koje se želi postići, način na koji ih se može postići i korake
koje treba poduzeti? Kako se obnaša vlast u partikularnoj Crkvi? Kako se provodi u djelo
timski rad i suodgovornost? Kako se promiču laičke službe i preuzimanje odgovornosti od
strane vjernikâ? Kako funkcioniraju tijelâ sinodalnosti na razini partikularne Crkve?
Predstavljaju li plodno iskustvo? – bit će neka od pitanja unutar ove teme.
