Susret zajednice „VJERA I SVJETLO“ – ZAJEDNICA KAO TIJELO

{ppgallery}

{/ppgallery}

Željno iščekujući rođenje malog Isuseka u staroj, podrtoj štalici, proslavljajući dolazak Nove godine, tražeći s kraljevima to djetešce u naručju majke Marije i Josipa, dočekali smo i ponovni susret zajednice „Vjera i svjetlo“,  prvi u u 2012. godini. Puni želja i nade za mirnim i blagoslovljenim danima što su pred nama okupili smo se oko našeg malog oltara zahvalni dragom Bogu što nas je opet sjedinio. Te nedjelje zasjalo je sunce, sunce koje je svojom svjetlošću budilo u nama radost ponovnog susreta. I pozdrav našeg patera Krune počeo je riječju „sunce“, pitajući nas da li smo primijetili ljepotu današnjeg dana i osjećamo li i mi, kao i on, sreću što smo opet zajedno. Nakon uvodne molitve i izrečenih predivnih riječi himne naše zajednice, te imajući u mislima i sve one članove koji su ovoga puta bili spriječeni doći, gospođa Anči nas je povezala jednom tankom niti klupka špage. Tanke, ali toliko čvrste da je ne bi nitko mogao prekinuti jer što je Bog jednom združio, čovjek neka ne razdvaja. To klupko špage povezalo nas je i simbolično i doslovno u svim našim različitostima i sličnostima. Prihvaćajući svoj dio klupka i izgovarajući svoja imena, iskazivali smo sve ono što volimo, a volimo svašta. Netko voli čitati, netko pisati pjesme, peči kolače za svoje najmilije, baviti se sportom, igrati se, ali svi smo došli do zaključka da volimo ovo naše druženje u kojem smo svi isti i svi kao jedno.
Nakon povezivanja klupkom ljubavi i radosti i Vedran nas je na još jedan način povezao i to svojim riječima i spoznajom da smo jedno tijelo i jedna duša. Zajedničkim iscrtavanjem dijelova tijela na „kartonskom čovjeku“ stvorili smo čovjeka s očima koje bi trebale vidjeti onog tko mu se obraća, uši da čuje onog tko mu govori, usta da širi riječi ljubavi, ruke da pruže zagrljaj i utjehu i noge da ga vode putem istine, vjere i ljubavi. Imao je taj čovjek i srce, čak dva. Jedno veliko da daje i prihvati svu ljubav ovog svijeta i jedno malo da bude ponizno i da se u toj poniznosti raduje svakoj pa i najmanjoj radosti u životu što ih dragi Bog tako nesebično dijeli nama ljudima. Ovako povezanima samo je vrijeme bilo ono koje nam je izmicalo i koje je tako brzo prolazilo. Nakon misnog slavlja ponovno smo se okupili kako bi proslavili rođendane naših dragih članova i zahvalili se dragom Bogu što je i sama zajednica proslavila svoj prvi rođendan. Radosni u srcu, ozarenih lica vraćamo se svojim obiteljima prenoseći i njima dio proživljenih osjećaja i razmišljajući o ponovnom susretu u kojem je samo božja ljubav jer BOŽJA LJUBAV JE TA KOJA ŠTITI, KOJA UVIJEK VJERUJE, UVIJEK SE NADA, UVIJEK USTRAJE! Koraljka Košuta, prijatelj „Vjere i svjetla“

{ppgallery}   {/ppgallery}