Sveti Vinko Saragoški

đakon i mučenik ( 3/4. stoljeće ) spomendan 22. siječnja

Sv. Vinko iz Saragose, đakon i mučenik pod Dioklecijanom, 304. g. spominje se u Rimskom Martirologiju 22. siječnja zajedno sa Sv. Anastazijem Perzijskim. Taj najčuveniji mučenik Španjolske se predstavlja u đakonskoj dalmatici i sa znakom križa, gavranom, rešetkama ili plamenom. Čašćen je kao patron Valencije, Saragose, Portugala itd. uzimaju ga za zaštitnika vinari i mornari. Ime mu je i u litanijama svih svetih. Njegov životopis se čitao u crkvama Afrike već od kraja 4. stoljeća, kako svjedoči sv. Augustin.

Zaređen je za đakona i dodijeljena mu je dužnost da propovijeda po biskupiji jer je biskup je imao govornu manu. Po naredbi upravitelja Daciana, on i biskup su dovučeni u lancima u Valenciju i držani su u zatvoru dugo vremena. Tada je Valerije, biskup, pušten, ali su Vinka zadržali i bio je podvrgnut teškim mukama, razapinjali su ga kukama, pekli, bičevali.

Ponovo je bio utamničen u ćeliju u kojoj je po podu bila razbacana polomljena keramika. Da bi uzdrmali njegovu upornost, nakon tolikih muka, smješten je u luksuzan krevet, na kome je i izdahnuo. Njegovo tijelo je bačeno lešinarima, ali ga je obranio gavran. Dacijan je potom bacio tijelo u more, ali je ono isplivalo na obalu i sahranila ga je jedna pobožna udovica. Nakon što je uspostavljen mir u Crkvi, podignuta je kapela nad njegovim zemnim ostacima izvan zidina Valencije. 1175. g. njegove relikvije su prenijete u Lisabon. U Rimu postoje tri crkve posvećene sv. Vinku.