Iz Razlaganja o molitvi Tertulijana, prezbitera „I tako će molitva znati duše preminulih pozivati sa same staze smrti, slabe osnaživati, bolesne ozdravljati, opsjednute oslobađati, ključanice zatvorske otvarati,
nevinima lomiti okove. Molitva uništava prijestupe, goni napasti, dokončava progonstva, tješi malodušne, razveseljuje velikodušne, putnike vodi, ublažuje oluju, onemogućava lopove, hrani siromašne, ravna bogatima, podiže pale, pridržava one koji posrću, drži one koji stoje. Mole i svi anđeli. Svako stvorenje moli. Moli stoka i divlje zvijeri. Prigibaju koljena i izlazeći iz staja i špilja ne motre nebo nezaposlenih
usta već na svoj način izbacuju dah. Ali i ptice, ustajući tada, podižu se nebu. Umjesto ruke šire krila u obliku križa i nešto govore što kao da naliči molitvi. Što još treba reći o dužnosti molitve? I sam je Gospodin molio. Neka mu je čast i moć u vijeke vjekova.“ Duhovno djelo milosrđa „za žive i mrtve Boga moliti“ iz te perspektive djeluje kao određena privilegija kršćana, katolika i naposljetku, na poseban način, nas franjevaca, koji su odlučili slijediti stope Isusa iz Nazareta koji jest Krist po primjeru svetog našeg oca Franje koji bi nam trebao biti poticaj, nadahnuće i primjer molitve. Života i molitve.Bez tog sedmog djela duhovnog milosrđa naše djelovanje bi bilo puko humanističko dok mu ovo djelo milosrđa daje punu dubinu i smisao te postaje pretpostavka svakog drugog djela milosrđa.
Iz Katekizma
Za pokojne bi trebali, osim misne nakane i molitve, imati u vidu i prilike za potpuni oprost od vremenitih kazni koji Bog udjeljuje po svojoj Crkvi te se stoga vjernici potiču da ih žarko uključe u svoje molitve. Crpeći iz duhovnoga blaga Crkve, tako možemo otvoriti vrata raja nekoj duši u čistilištu. Oproste može udijeliti papa, pa čak i posredstvom sredstava društvenih komunikacija, te dijecezanski biskup u svojoj biskupiji tri puta godišnje. Oprost se može zadobiti u određene dane (Svi sveti, Dušni dan, u župnim crkvama na svetkovinu naslovnika), ali i u brojnim drugim prigodama koje nam Crkva daje (sudjelovanje u Tijelovskoj procesiji, proslavi prve pričesti i druge) te Porcijunkulski oprost (2. kolovoza) – potpuni
oprost koji se može, uz propisane uvjete, namijeniti i za pokojne. Za žive i mrtve Boga moliti – zaključak
Duhovno djelo milosrđa za žive i mrtve Boga moliti ukorijenjeno je u samoj molitvi Isusovog časa i Velikog četvrtaka kada je ustanovljenjem trajnog spomen čina predao sebe za sve ljude od početka do kraja ljudskog roda. Štoviše Crkva u svojoj tradiciji posebno od spisa sv. Pavla, naslanjajući se na knjige SZ od knjige Postanka, shvaća i doživljava Isusovu žrtvu kao jedinstveni spomenčin u koji je uključeno sve stvoreno jer sve stvorenje iščekuje novo nebo (sve nevidljivo) i novu zemlju (sve vidljivo, pojavno). Crkva, kao tijelo Kristovo kojemu je On Glava, zajedništvo je usnulih u Gospodinu i nas koji smo na putu.
