CVJETNICA: BLAGDAN SUPROTNOSTI
Fil 2,6-11
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Krist Isus, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ. I svaki će jezik priznati: »Isus Krist jest Gospodin!« – na slavu Boga Oca.
Riječ Gospodnja.
Iz 50,4-7; Mt 26,14-27,66
Cvjetna nedjelja je jedan od najneobičnijih liturgijskih događaja: blagdan suprotnosti. Tog dana se stapa »Aleluja« i »Razapni ga«, radost i muka, ljubav i izdaja. U našim uspomenama iz djetinjstva vraćaju nam se sjećanja na nezaboravne procesije s maslinovim grančicama, ali u našim ušima odzvanja i bolna melodija muke. I sve to, gotovo bez prijelaza, kako to možemo primijetiti i po događajima iz Jeruzalema o kojima izvještava liturgija Cvjetne nedjelje. Jeruzalem je bio mjesto mnogih velikih događaja, ali mogli bismo posebno istaknuti tri trenutka: Isusov svečani ulazak u grad popraćen radosnim uzvicima, polagani niz izdaja u gradu i Isusova smrt izvan grada.
S usklicima veselja, s »hosanom« je započeo Isusov jeruzalemski tjedan. Volio je ovaj čudan narod. Oplakao je svog prijatelja Lazara, oplakao je voljeni glavni grad, tragičnu ljudsku sudbinu, zabludjelog čovjeka koji nije prepoznao ono što je moglo u njegovu korist poslužiti. S njima se radovao, veselio se njihovoj sreći, pustio je da polažu svoju odjeću, da se popnu na drveće, da pjevaju, da plešu oko njega, ali veselje nije dugo potrajalo. Jedva da je Isus ušao u Jeruzalem, a započele su manje i veće izdaje. Juda se već cjenkao s velikim svećenicima, neprijatelji su već pripremali urotu protiv njega, učenici su već bili pospani, narod je već svoje sitne radosti tražio drugdje. Zatim je stigla samoća, izručenost, napuštenost i strahovita smrt na križu. Sve se to dogodilo u Jeruzalemu i sve je to sada ovdje, sažeto u liturgiji Cvjetne nedjelje.
Cvjetna nedjelja ima trajnu poruku. Promislimo da je svaki ljudski život Cvjetna nedjelja. Započinje u bezbrižnom veselju, svako malo dijete s velikom znatiželjom ulazi u ovaj svijet koji je pun obećanja, nada ali i obmana. Sretan horizont djetinjstva veoma brzo prekriju tamni oblaci, redaju se neuspjesi i razočaranja. Konačno, slijedi nezaobilazna smrt. Između te dvije čvrste točke, rođenja i smrti, smješta se život koji tako brzo prolazi, kao jedna Cvjetna nedjelja.
Promislimo da je svaki brak Cvjetna nedjelja. Započinje sa svadbom, radosnim klicanjem i veselom glazbom, vijencem od mirte i bijelom haljinom, velikom ljubavlju i s mnogo nada, sna te očekivanja. Zatim uvene mladenkin buket, utihne glazba i započinju svakodnevna razočaranja, serija manjih i većih izdaja. I cijeli san traje neko vrijeme, 10, 25, 50 godina, čovjek u međuvremenu prolazi svoju Kalvariju, upozna patnju, samoću i sasvim sigurno znade da svakom njegovom snu zadnja postaja je smrt.
Promislimo da je svako ljudsko srce Jeruzalem, gdje se Krist svečano uselio u trenutku krštenja. Promislimo na što je sposobno ovo srce, na što je sposoban čovjek u odnosu na svog Boga. Sposoban je na sve ono na što je bio sposoban prvi povijesni Jeruzalem. Izdajemo Isusa kao Juda koji je za mizernih trideset srebrnjaka prodao prijatelja, ljubav, Boga. Redoslijed vrijednosti i našeg života nalikuje na izdaju kada više cijenimo novac, slavu i udobnost od moralnih zakona. Odričemo ga se kao Petar: uvijek kada zbog nekog ljudskog stava uzmaknemo i zatajimo istinu. Pozivamo ga na odgovornost kao Kajfa, svaki put kada Boga optužujemo da nije uslišao našu molitvu. Zaspimo u njegovoj prisutnosti kao učenici na Maslinskoj gori kada smo ravnodušni. U mnogim srcima je već umro Isus: u svačijem životu gdje se uselio grijeh.
Ali kao što je Isus u Jeruzalemu uskrsnuo, jednako tako je u stanju uskrsnuti u svakom ljudskom srcu. Zato svoju dušu učinimo takvim Jeruzalemom: dopustimo da Isus provede sve što želi. Neka ponovo svečano uđe u naš život: priznajmo ga svojim jedinim spasiteljem, prijateljem i Bogom. Dopustimo da u skrušenoj ispovijedi očisti naše srce, kao što je jeruzalemski hram očistio od trgovaca, prodavača i svega onog što ne spada u Božju kuću. Zatim podijelimo s njim kruh posljednje večere da bi njegova ljubav ostala u nama. Na Cvjetnu nedjelju osjećamo da život imamo samo onda ako Krist živi u nama. Ali nažalost, ljudsko srce je Jeruzalem, sposobno za zlo, za izdaju. Zavapimo sa svetim Pavlom: »Tko će nas osloboditi iz ovog jadnog tijela?« Odgovor ćemo saznati od samog Isusa: »Kada bi i ti prepoznao, bar na ovaj dan, ono što koristi tvom miru!«. Ponovimo stoga i mi s jeruzalemskom djecom: »Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!«
listicXIX_12
