Izbornik

Župni listić br. 17 – uskrsna nedjelja – godina C

BOG NAS PRATI I U NAŠOJ SIVOJ SVAGDAŠNJICI

Evanđelje Iv 21,1-14 (kraća verzija)

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Isus se ponovno očitova uče­ni­cima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, ­Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane ­Galilejske, ­zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: »Idem ribariti.« Rekoše: »Idemo i mi s tobom.« Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa. Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: »Dječice, imate li što za prismok?« Odgovoriše mu: »Nemamo.« A on im reče: »Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.« Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: »Gospodin je!« Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. ­Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata.

Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu že­ravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: »Donesite ribâ što ih sada uloviste.« Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: »Hajde, doručkujte!« I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: »Tko si ti?« Znali su da je Gospodin. Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih.

Riječ Gospodnja.

Ostala čitanja: Dj 5,27b-32.40b-41; Otk 5,11-14;

Prvo čitanje na treću uskrsnu nedjelju je tekst iz Djela apostolskih iz kojeg saznajemo da se apostoli nisu uplašili od prijetnji velikih sveće­nika, već su hrabro posvjedočili vjeroispovijest svakog vjernika: »Treba se više pokoravati Bogu nego ljudima.«

Drugo čitanje je odlomak iz Knjige Otkrivenja u kojemu sveti Ivan dijeli s nama svoje viđenje o proslavljenom Jaganjcu. I mi zajedno s nebeskim anđelima nepokolebljivo priznajemo da sva vlast i sila pripada uskrslom i proslavljenom Isusu.

U evanđelju sveti Ivan nam detaljno govori kako se uskrsli Isus ukazao učenicima kod Tiberijadskog jezera. U ovoj evanđeoskoj sceni pronalazi­mo više zanimljivih činjenica.

Najprije saznajemo da je nekolicina apostola otišla u ribolov. Inicijativa je došla od Šimuna Petra, ostali su mu se priključili. Na prvi pogled, može nam se učiniti čudnim da u danima poslije Uskrsnuća, umjesto da rado­sno prenose vijest o najvećem događaju u povijesti, tj. da je Isus uskrsnuo, apostoli su, kao da se ništa nije dogodilo, nastavili svakodnevni posao. Ali, evanđelist ovu okolnost zasigurno nije zabilježio slučajno. Kršćanstvo, na­ime, nije (samo) vjera blagdana, već i vjera svakodnevnice, naših radnih dana. Najznačajniji, temeljni događaji naše vjere odvijali su se u tišini, bez svjedoka, obavijeni u sivu svagdašnjicu: Isusovo rođenje dogodilo se u noći u tišini, uskrsnuće u zoru, bez svjedoka. Vjerojatno će i njegov drugi dolazak, kako je sam najavio, biti takav da će se pojaviti neočekivano.

Pozitivna poruka tihog, gotovo idiličnog prizora na jezeru je da je naš Bog — Bog također naše svakodnevnice, prisutan u tijeku našeg rada, na­porima, uspjesima ali i neuspjesima, u radostima ali i u našoj tuzi.

Zatim saznajemo da ovo nije bilo prvo Isusovo ukazanje učenicima nakon uskrsnuća. Evanđelist naglašeno napominje, da se Isus ponovno ukazao svojim učenicima, ovaj puta kod Tiberijadskog jezera. Kada je svanulo, Isus je stajao na obali, ali ga učenici nisu prepoznali. Zašto ga nisu prepoznali? Možemo zamisliti dvije mogućnosti: jedno objašnjenje bi moglo biti da se Isus svakom prilikom pojavio u drukčijem liku, a drugo objašnjenje bi moglo biti da učenici Isusa nisu zamišljali takvim kakav im se baš ukazao i zato ga nisu prepoznali. Ova dva objašnjenja se ne isklju­čuju. Isus se stvarno pojavljivao u različitim likovima, a učenici su uvijek očekivali istog. Možda im je Isus želio poručiti da o njemu ne stvaraju unaprijed određenu, krutu sliku.

Treća stvar na koju možemo obratiti pažnju je Isusova brižna dobrota. Bez obzira na to što jadan Petar i drugovi ponovno nisu ulovili ništa, Isus ih je dočekao s doručkom. Majka i supruga tako dočekuju svojeg sina ili supruga pri povratku s posla. Dobro je znati da kršćanstvo nije samo vjera molitava, odricanja i nošenje križa, već i vjera bratske zajednice, gdje za­hvaljujući Božjoj dobroti možemo podijeliti radost zajedničkog stola.

Konačno, evanđelist govori o ispovijesti vjere apostola Petra, što mo­žemo nazvati i njegovom ispovijedi. Isus je tri puta pitao Petra voli li ga, i Petar je tri puta odgovorio potvrdno. Isus mu je oprostio trostruko zatajenje, prihvatio ga je u svoju ljubav i povjerio mu Crkvu. Isto se to događa u svakoj svetoj ispovijedi: priznajemo našu ljubav prema Bogu, a on putem sakramentalnog odrješenja ponovno nas prihvaća u svoju ljubav, koja zna­či i poslanje da svojim životom i riječima svjedočimo o ovoj ljubavi. Ako s jedne strane kažemo da je kršćanstvo vjera svakodnevnice, s druge strane moramo reći i to da kršćanstvo nije samo osobna, privatna stvar, već je uvijek poslanje i svjedočenje prema drugima, što znači da naša vjera uvijek nosi sa sobom i odgovornost za primljene milosti.