ČETIRI DARA DOBROG PASTIRA
Evanđelje Iv 10,27-30
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus:
»Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo.«
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Dj 13,14. 43-52; Otk 7,9. 14b-17;
Prvo čitanje na četvrtu uskrsnu nedjelju završava s dramatičnom scenom: Pavao i Barnaba ranije su naviještali evanđelje Židovima, ali kako su ovi otklonili Božju riječ, dva apostola s evanđeoskom radosnom viješću obratili su se poganima, koji su je s velikom radošću prihvatili. Dobro je povremeno posvijestiti da smo milošću Božjom vjernici, a ne svojom voljom ili krepošću.
U drugom čitanju u Knjizi Otkrivenja sveti Ivan prikazuje proslavljenog Isusa kao jaganjca, ali koji je ujedno i pastir jer svoje stado vodi na pašnjake i do izvora žive vode. Bog uvijek želi naše dobro i uvijek nam daje više nego što mi možemo zamisliti.
U evanđelju čujemo nastavak prispodobe o Dobrom pastiru, u kojoj nam Isus govori o tome što čini za svoje stado: stado sluša Isusovu riječ, Isus ih poznaje i oni ga slijede, daje im vječni život, ne izgube se nikada, nitko ih ne može oteti iz njegovih ruku jer ih je sam Otac dao njemu.
Najprije, dakle, saznajemo da Isus govori svom stadu. To možemo zaključiti jer ovce slušaju Isusove riječi, dakle, Isus im govori. Sredinom prošlog stoljeća, jedan glasoviti teolog je napisao knjigu s ovim naslovom: »Šutljivi Bog«. Doista postoje trenuci, događaji u životu i u povijesti, kada nam se čini kao da Bog šuti. Mnogo puta smo čuli optužbu: zašto je Bog šutio u Auschwitzu i u drugim koncentracijskim logorima? Ali naš Bog je takav Bog koji i govori. Sveti Pavao je rekao da je Bog na mnogo načina i mnogo puta govorio ljudima, ali u zadnje vrijeme govorio nam je preko svog Sina. Zbog toga je jedan drugi teolog napisao knjigu s naslovom: »Slušatelji Riječi«, koji nas upućuje da je bit naše vjere da Bog govori čovjeku, a mi slušamo ono što nam Bog govori. Kamen temeljac naše vjere je istina da je spasenje Božja inicijativa, odnosno da se Bog obratio čovjeku. Bog je tako volio čovjeka, da je svog jedinorođenog Sina poslao u svijet, da nitko ne propadne. Kršćanin je takav čovjek koji i usred svjetske vreve prepoznaje Božju riječ.
Nadalje, saznajemo da Isus poznaje svoje stado. Uvijek se veselimo kada nas netko koga dugo nismo vidjeli prepozna u mnoštvu i kada nas pozove po imenu. Bog nas na taj način poznaje. Već u Starom zavjetu čitamo, kada je Bog Mojsiju povjerio poslanje da izvede narod iz egipatskog ropstva, tada je to obrazložio kako poznaje patnju naroda. Bog i nas poznaje, prepoznaje nas u mnoštvu, poziva nas po imenu i s brižnom ljubavi prati svaki dan našeg života. Drugi kamen temeljac naše vjere je istina da je Bog stalno prisutan, kako je Isus to obećao u trenutku svog uzašašća: »Ja sam sa Vama svakog dana do svršetka svijeta.« Kršćanin je takav čovjek koji zna da hoda u prisutnosti Božjoj i onda kada se čini da je oko njega sve sama tama, kako to 23. psalam, koji veliča Dobrog pastira, kazuje: »Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.«
Nadalje saznajemo da Isus daje vječni život svojem stadu. Ovce se ne mogu izgubiti nikada jer ih je Otac dao Isusu. Treći kamen temeljac naše vjere je istina da smo krštenjem i mi postali posvojena djeca Očeva, koji nas očekuje u vječnom blaženstvu. Kršćanin je takav čovjek koji dane svog ovozemaljskog života živi pogledom uprtim u nebo.
I konačno saznajemo da Isus obećava sigurnost svojem stadu, odnosno, nitko ih ne može oteti iz njegovih ruku. Svetog Pavla je sasvim ponijela ova misao, kada ushićeno kliče: »Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?« I iz njegovog odgovora vidi se njegova velika vjera: »nitko i ništa ne može nas rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Isusu Kristu, našem Gospodinu« (Rimljani 8,35-39). Četvrti kamen temeljac našeg kršćanstva je istina da Crkvi Isusovoj ni vrata paklena ne mogu naškoditi. Kršćanin je takav čovjek koji zna da je snaga Božja veća od svake tjelesne ili duševne patnje, koji nepokolebljivo svjedoči da je Božja dobrota veća od ljudske zlobe. Isus, Dobri pastir i nama pruža svoje darove: poznaje nas, voli nas, čuva nas i čeka nas u nebeskoj domovini.
