ISUS UČITELJ LJUBAVI
Evanđelje Iv 13,31-33a.34-35
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Pošto Juda iziđe iz blagovališta, reče Isus: »Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.«
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Dj 14,21-27; Otk 21,1-5a;
Prvo čitanje na petu uskrsnu nedjelju lijepi je opis iz Djela apostolskih iz kojeg saznajemo da su Pavao i Barnaba »utvrđivali duše učenika i opominjali ih na ustrajnost u vjeri, učeći ih da nam treba kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje.« S jedne strane i nama je potrebno ohrabrenje, a s druge strane moramo i na to misliti da drugi očekuju od nas ohrabrenja.
U drugom čitanju odlomak je uzet iz Knjige Otkrivenja, u kojemu sveti Ivan dijeli s nama svoje izvanredno viđenje o novom nebu i o novoj zemlji. Ali on ne govori o drugom svijetu, već o Božjem stanu među ljudima. Dobro je znati da se Božji svijet i naš svijet stapaju na svim područjima života.
U evanđelju Isus proglašava novu zapovijed: »ljubite jedan drugoga!« U ovom kratkom evanđeoskom odsjeku možemo usmjeriti pažnju na više zanimljivih pojedinosti. Isus je ovom prilikom svoje apostole nazvao »sinovima« (»Sinci, još sam malo s vama!«). To upućuje na to da se Isus postavio u ulogu roditelja. Svoje učenike on je nazivao slugama (»više vas ne nazivam svojim slugama« ili kada im je rekao da se smatraju »beskorisnim slugama«), zatim djecom, učenicima, prijateljima. Sada ih je nazvao svojim sinovima. To sugerira da sada više nisu mala djeca, već odrasli ljudi, kojima se može povjeriti odgovorna zadaća. I doista, zapovijed ljubavi nije molba, ni preporuka, nije ni apel, već zapovijed: »Dajem vam novu zapovijed!« Isus nam se i danas obraća kao onaj koji ima vlast zapovijedati. Kršćanstvo nije klub dobrovoljaca, već je to Crkva učenika odabranih od Isusa u kojoj ima i dužnosti, koje su, međutim, u stanju izvršiti samo odrasli ljudi.
Nadalje, saznajemo da je Isusova ljubav uzor za kršćansku ljubav: »Kako sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedan drugoga«. Kakva je bila Isusova ljubav? Možemo tu ljubav izraziti u tri slike: Isusova ljubav bila je očinska, majčinska i bratska ljubav.
Isus je svoje učenike ljubio čvrstom, očinskom ljubavi, onako kako očevi ljube svoju djecu. Isus nije bio slab prema pogreškama svojih učenika. Petra je nazvao sotonom kada ga je ovaj htio odvratiti od muke; dvojici Zebedejevih sinova rekao je u oči da ne znaju što traže od njega kada su se natjecali za prva mjesta u nepostojećem ovozemaljskom Kraljevstvu Božjem; apostola Tomu je prekorio jer nije vjerovao onima koji su ga vidjeli poslije uskrsnuća; dvojicu učenika iz Emausa nazvao je bezumnima jer nisu bili voljni promišljati događaje velikog tjedna u duhu Pisama. Isus je odgajao svoje učenike, naučio ih je molitvi, protumačio im je Riječ Božju koja se odnosi na njega, dao im je upute kada ih je poslao na njihov prvi apostolski put. Isusova ljubav je i danas takva: muška, očinska: upozorava i nas, usmjeruje, odgaja.
Isus je ljubio svoje učenike i nježnom, zaštitničkom ljubavi, kao što majke ljube svoju djecu. Branio ih je kada su ih zločesti farizeji napadali jer nisu postili i nisu poštovali običaje predaka; pozvao ih je na usamljeno mjesto da se odmore, jer je vidio da su bili umorni; ljubazno ih je nazvao svojom dječicom u idiličnom raspoloženju posljednje večere; čak je i u trenucima svog uhićenja mislio na njih i štitio ih je, pozivajući vojnike da puste njegove da slobodno odu. Poslije uskrsnuća ljubazno ih je očekivao s doručkom na obali jezera kada tijekom noćnih napora nisu ulovili ništa. Isus i nas ljubi na taj način: nježno, majčinski, zaštitnički.
Isus je volio svoje učenike, ljubaznom, prijateljskom ljubavi. Rekao im je da ih od sada neće nazivati svojim slugama, već svojim prijateljima, kojima je otkrio tajne svog srca; mirno je spavao u njihovoj barci, kada su ovi isplovili u duboko more jer se pouzdao u njih, kao što se pouzdajemo udobre prijatelje; otišao je s njima i na svadbu u Kanu. Prihvatio je svoje učenike onakvima kakvi su bili, zajedno s dobrim osobinama, vrlinama ali s manama. Isus i nas tako voli, ljubaznom, prijateljskom ljubavi.
Isus nam je, međutim, rekao i to da i mi trebamo tako ljubiti jedni druge. I naša ljubav treba biti označena znacima očinske ljubavi, što znači da možemo slobodno upozoriti drugoga ako skrene s pravog puta, ali i to da znamo stati uz drugoga i pomagati ga u njegovom traženju, poslu, naporu. I naša ljubav mora sadržavati majčinsko obilježje koje nas potiče da čuvamo drugoga od svake pogibelji, i da se sagnemo malima, posrnulima, potrebitima. Konačno, i naša ljubav treba biti bratska, s kojom prihvaćamo drugoga onakvim kakav jest zajedno sa svim dobrim osobinama, ali i slabostima.
Kako trebamo voljeti jedan drugoga, to smo saznali od samoga Isusa, velikog učitelja ljubavi. Kršćanin se može pohvaliti time da se upisao u najbolju školu: Isusovu školu, gdje ima najizvrsnijeg učitelja.
