NAŠ BOG
Evanđelje: Iv 3,16-18
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme reče Isus Nikodemu: »Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.«
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Izl 34,4b-6.8-9; 2 Kor 13,11-13;
Na nedjelju Presvetog Trojstva svaki propovjednik se osjeća malo nelagodno: o čemu li se može propovijedati na taj dan, što mi o Bogu znamo reći? Donekle je neizbježna ova nelagoda jer je riječ o najvećoj tajni naše vjere. Istovremeno je neosnovana budući da je riječ o najljepšoj tajni naše vjere. Ovaj puta nećemo promišljati o Bogu, već o našem Bogu, i to nam ispunjava srce toplinom, ljubavlju i zahvalnošću. Tko je naš Bog, ili eventualno možemo upitati: kakav je naš Bog? Naime, prastari problem čovječanstva nije dilema postoji li Bog ili ne — na to je dovoljan odgovor zdravog razuma — već voli li nas Bog ili ne, je li Bog dobronamjeran prema nama ili nije, zanima li ga naša sudbina ili indiferentno sjedi na svom prijestolju u svom blaženstvu?
U tijeku povijesti čovjek je dao mnogo različitih odgovora na ova pitanja. Postojala su vremena kada je predodžba o strogom Bogu poticala Ijude da se velikim žrtvama, često i ljudskim žrtvama, potrude udobrovoljit Boga. Čak se i mi sjećamo takvih vremena, kada su pojedinci smatrali da Bog najveći čovjekov neprijatelj i zato ga treba prognati iz društva. Na sve ove bojazni odgovor je blagdan Presvetog Trojstva: Bog se objavljuje kao onaj komu je jedina briga ljudska sreća.
U prvom čitanju Mojsije je naš putokaz, koji se popeo na brdo da bi se susreo s Bogom. Kakve li su mu se misli rojile u glavi, kako je zamišljao Boga? Tamo gore, na brdu je dobio zadovoljavajući odgovor: Boga boli ljudska patnja. Naš Bog je dakle, Bog koji suosjeća s nama, našim problemima, našim patnjama. Možda bismo mogli formulirati i ovako: naš Bog ima srce i to srce kuca za nas.
U drugom čitanju sveti Pavao Boga kršćana prikazuje s novim atributom: On je Bog mira. Prije svega u teološkom smislu riječi, tj. kao izvor svega dobroga, ali i u društvenom i duhovnom značenju: Bog je Bog sklada blagostanja, pomirenja.
Susret s našim Bogom jedna je od najvažnijih zadaća duhovnog života. Pri tome je važno to da se usudimo Boga nazvati »moj Bože«! Naš Bog ima mnogo imena, toliko iz koliko mu se životnih situacija obratimo. Mojsije mu se obratio u ime svog naroda koji je stenjao pod jarmom ropstva i Bog mu se očitovao kao milosrdni Bog. Evo još nekoliko imena s kojima se možemo Bogu obratiti i koja nam mogu pomoći u tome da svoju vjeru položimo na čvrste temelje.
Naš Bog je Bog stvoritelj. Bog je stvorio svijet i čovjeka. Ova istina ima dalekosežnu poruku. Postajemo svjesni da živimo u Božjem svijetu, nismo gospodari svijeta i prirode, već samo gosti, odgovorni Bogu za svoje postupke. Istovremeno postajemo svjesni i toga da je svijet u Božjim rukama koji neće dopustiti da zlo pokvari njegovo djelo. Stvoritelju se obraćamo s riječima 139. psalma kada nas obori strah i briga zbog naše, ali i sudbine svijeta: »Jahve, proničeš me svega i poznaješ, ti znaš kada sjednem i kada ustanem. Izdaleka ti već misli moje poznaješ. Hodam li ili ležim, sve ti vidiš. Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.«
Naš Bog je Dobri Pastir. Bog nas nije samo stvorio, već s ljubavlju prati naš život. Takvom se Bogu molimo riječima 23. psalma kada nas pritisnu živome poteškoće: »Jahve je Pastir moj, ni u čemu ja ne oskudijevam.«
Naš Bog je Bog otac zaodjenut majčinskim crtama. Krasan primjer za njega je otac rasipnog sina koji bez uvjeta prihvaća nazad svoje dijete. (Lk 15). To je zapravo majčinska gesta. Takvom Bogu se molimo kada nas pritisne teret naših grijeha.
Naš Bog je Bog koji na sebe preuzima ljudsku patnju. Svoje suosjećajno srce Bog je pokazao u raspetom Isusu. Dobrom i dobrohotnom Bogu se molimo u bolesti i patnji, ponavljajući Isusove ohrabrujuće riječi: »Oče, ako hoćeš, otkloni ovaj kalež od mene! Ali neka ne bude moja, nego Tvoja volja!« (Lk 22,42).
Kada se Mojsije spustio s brda, pokrio je svoje lice jer je s njega zračila sreća zbog susreta s Bogom. Ponesimo i mi sa sobom sreću koja zrači zbog susreta s dobrostivim Bogom, da bi pozlatili život svih onih koji se možda još boje Boga.
