BOJE PRISUTNOSTI DUHA SVETOGA
Evanđelje Iv 20,19-23
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: “Mir vama!” To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: “Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.” To rekavši, dahne u njih i kaže im: “Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.”
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Dj 2,1-11; 1 Kor 12,3b-7. 12-13; Iv 20,19-23)
Prvo čitanje na Duhove je izvješće iz Djela apostolskih o izlijevanju Duha Svetoga. Značajno je kako sveti pisac formulira: »Sve ih je ispunio Duh Sveti«. Duh Sveti i nas nosi, napunja svojom ljubavlju, snagom, ispunjava nas plodovima svoje nazočnosti.
U drugom čitanju sveti Pavao izlaže svojim vjernicima iz Korinta da nitko ne može priznati sveto ime Isusovo bez snage Duha Svetoga. Mi smo oni koji se u Isusovo ime molimo, zahvaljujemo Bogu, pristupamo sakramentima. Iz svega toga zaključujemo da u nama živi i djeluje Duh Sveti.
U evanđelju, na Duhove, sveti Ivan izvješćuje kako se Isus ukazao svojim učenicima. Evanđelist sigurno ne spominje slučajno neke okolnosti koje su karakterizirale ovaj događaj. Najprije naglašava da kada je pala večer, ukazao se Isus pred svojim učenicima još u prvom danu u tjednu. Iz ovog opisa osjećamo koliko je Isus čeznuo da se ponovno susretne sa svojim ljubljenim učenicima. Riječi: »…još u prvom danu u tjednu« upućuju da je Isus nestrpljivo čekao veliki trenutak. Bog se rado susreće i s nama.
Kao drugo, sveti Ivan ističe da je Isus odmah, pošto je ušao, pokazao svojim učenicima svoje ruke i bok. To je bila njegova osobna iskaznica: mjesto njegovih rana. Iz toga su učenici mogli vidjeti da je doista on taj koji stoji pred njima: On, kojega su razapeli na križu i kojemu su proboli srce.
I kao treće, sveti Ivan naglašava da su apostoli Duha Svetoga dobili za odrješenje grijeha. Šteta što se tu tekst nedjeljnog čitanja prekida. Naime, netko bi se mogao zapitati: koji su učenici bili prisutni, a kojima je Isus predao vlast za odrješenje grijeha? Jer ako ih je bilo više prisutnih, onda bi se to ovlaštenje eventualno moglo razumjeti tako, da je Isus oproštenje grijeha snagom Duha Svetoga povjerio cijeloj Crkvi, svakom vjerniku. Sljedeća rečenica, međutim, opovrgava ovo gledište, i ponovno se možemo diviti preciznoj formulaciji svetog Ivana: »Među dvanaestoricom jedan po imenu Toma, po nadimku Didimus što znači Blizanac, nije bio s njima, kada im se Isus ukazao«. Ova primjedba jasno naznačuje da su samo izabrani apostoli bili prisutni i samo su oni dobili vlast da u ime Isusa i snagom Duha Svetoga opraštaju grijehe vjernika.
Kod ove točke se trebamo zaustaviti i preispitati naš odnos prema svetoj ispovijedi. Tko ne cijeni svetu ispovijed, taj nije shvatio temeljnu poruku kršćanstva, koja se očituje u tome da je Bog toliko volio ovaj svijet da je dao jedinorođenog Sina da se nitko ne izgubi koji vjeruje u njega i da u njemu dobije oproštenje grijeha. Jamstvo tomu je prisutnost Duha Svetog u Crkvi i u životu svakog vjernika.
Kada razmišljamo o Duhu Svetome, onda nije potrebno upuštati se u teološke rasprave. Nešto je korisniji put da se sjetimo darova Duha Svetoga s kojima je sigurno obdario i naš život. Ali najsigurniji put je ako razmišljamo o plodovima prisutnosti Duha Svetoga. Među ove plodove spada prije svega oproštenje grijeha. Da je tomu tako, pokušajmo kod sljedeće naše svete ispovijedi posvetiti pažnju na lijepi tekst odrješenja: »Bog, Otac milosrđa, pomirio je sa sobom svijet smrću i uskrsnućem svojega Sina, i izlio je Duha Svetoga za otpuštenje grijeha. Neka ti po služenju Crkve on udijeli oproštenje i mir.«
Na Duhove, za vrijeme svete mise, Crkva svoje svećenike oblači u crvenu boju; obučimo i mi naše srce u boje ljubavi u znak zahvalnosti što je Duh Sveti naš sa svim svojim darovima i plodovima.
