BOŽJE KRALJEVSTVO DOBILI SMO BESPLATNO
Evanđelje Lk 12,35-40 (kraća verzija)
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!
A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.«
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Mudr 18,6-9; Heb 11,1-2. 8-19;
Za prvo čitanje na devetnaestu nedjelju kroz godinu uzet je odlomak iz Knjige mudrosti, iz koje saznajemo da su naši oci svoju hrabrost crpili iz one vjere s kojom su prihvatili Božje obećanje da će jednog dana osloboditi svoj narod. I mi živimo od Božjih obećanja, i što dublje vjerujemo da je Bog vjeran svojim obećanjima, to se možemo s više hrabrosti suočiti sa životnim poteškoćama.
Za drugo čitanje uzet je dio iz Poslanice Hebrejima u kojem odjekuje Knjiga mudrosti kada izlaže da vjera daje čvrsto povjerenje u ono u što se nadamo, uvjerenje o tome što ne vidimo. Naši preci su iz toga crpili sigurnost. Sljedeća rečenica ovog čitanja kao da se obraća izravno nama. Iz vjere saznajemo da je Riječ Božja stvorila svijet, odnosno da je vidljivo nastalo iz nevidljivoga.
Evanđelje započinje dirljivim ohrabrenjem što dolazi od samog Isusa: »Ne boj se, malo stado, jer vašem Ocu se svidjelo darovati vam Kraljevstvo.« U duhovnom životu je važan trenutak da nam u svemu ishodište bude Božja ljubav. Ako u svojoj molitvi zamolimo nešto od Boga, tada započnimo s priznanjem o Božjoj ljubavi prema nama. Ako molimo za oprost, započnimo s prisjećanjem na Isusove riječi upućenih Nikodemu: »Bog je toliko ljubio svijet, da je dao svog jedinorođenog Sina, da onaj koji u njega vjeruje, ne propadne nego da vječno živi«. Ako nas zadesi nevolja, patnja, bolest, pomislimo na lijepe riječi svetoga Pavla da nam ništa ne može oteti Božju ljubav, čak ni smrt.
Poslije ohrabrujućih riječi slijedi Isusov poticaj da sakupljamo takva dobra koja ne mogu nestati, niti ga lopov može odnijeti niti moljac uništiti. Zato je dobro znati da u životu postoji i jedno drugo blago, a to je banka naših dobrih djela u Kraljevstvu nebeskome, koju nitko od nas ne može oduzeti. Na ovo blago odnose se Isusove riječi, da što god da smo dobroga našoj braći u njegovo ime učinili, to smo učinili njemu, i to naše blago ostat će do sudnjega dana, kao dokaz da nismo samo za sebe živjeli, već smo znali i voljeti.
Petar nije sasvim razumio što je Isus htio reći kada je svoje učenike usporedio sa slugama koji očekuju dolazak svog gospodara, pa je zato upitao je li ovu usporedbu namijenio samo njima ili svima? Isus je Petru rekao dvije stvari. Najprije je rekao da je budnost nužnost aktivne suradnje s milošću koja se odnosi na svakog vjernika. Zatim je rekao da ova budnost ne znači tihu povučenost, već naprotiv, angažiranost u izvršavanju svakodnevnih obveza, ali tako da je naš pogled uvijek uperen na drugoga. Sluga nije tu zato da traži svoju dobrobit, već da pripazi na potrebe drugih i da im smjesta bude od pomoći.
OSLOBAĐAJUĆA SNAGA ISUSOVIH RIJEČI
Evanđelje: Lk 12,49-53
Čitanje svetog evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!” “Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdijeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.”
Ostala čitanja: Jer 38,4-6.8-10; Heb 12,1-4;
U prvom čitanju čitamo o tragičnoj sudbini proroka Jeremije, koga su bacili u čatrnju da tamo umre. Jedini grijeh Jeremije bio je što je među narodom obznanjivao takve istine, koje oni nisu htjeli čuti. I danas postoje kršćani, koje proganjaju zbog toga, jer naviještaju istinu.
U drugom čitanju u Poslanici Hebrejima, autor pisma poziva svoje čitatelje, da se oslobode od grijeha, nazivajući ga teretom, bremenom. Ovo breme čini čovjeka nesposobnim da lagano trči na svom životnom putu. Nadahnuće imamo u Isusovu primjeru, koji je smrt podnio zbog grješnika, odnosno zbog sviju. Sveti pisac s određenim predbacivanjem primjećuje da se njegovi čitatelji u borbi protiv grijeha još nisu oduprli do krvi. I mi možemo učiniti za oplemenjivanje našeg života uvijek više od onoga što smo do sada učinili.
Isus u evanđelju govori o maču i o vatri. Vatru još nekako razumijemo, jer njezina toplina budi kućno raspoloženje, ali s mačem jedva da možemo što započeti. Gotovo da ne vjerujemo svojim ušima da je ove prijeteće riječi izgovorio Isus kojega smo upoznali kao kneza mira, učitelja ljubavi i opraštanja. Kako može jedan miroljubivi čovjek govoriti o maču i ratu, kako može jedan čovjek koji je izvor svake ljubavi, govoriti o razorenim obiteljima koje će se dogoditi upravo u njegovo ime? Naš nelagodan osjećaj samo povećava spoznaja da je današnji svijet prepun ratova, razdora, razorenih obitelji. Zar se iz dana u dan ne molimo za dolazak kraljevstva ljubavi i mira? Što je zapravo Isus htio reći u današnjem evanđelju? Gdje je radosna vijest u ovom čitanju? Ako tekst ugradimo u onu situaciju u kojoj je Isus izgovorio ove riječi, onda nam iznenada sine njegovo radosno, oslobađajuće značenje.
Isusove riječi zvuče kao odgovor na jedno pitanje. Isus raspravlja sa Židovima o tome kako će se pojaviti Mesija i kakav će program donijeti. U ovom evanđelju rasprava se vrti oko dvije ključne riječi: vatra i mir.
Vatra u Starom zavjetu znači sud. I sveti Ivan Krstitelj je dolazak Mesije objavio kao onog, koji će s vatrom očistiti svoj narod. Samo što su Židovi primjenjivali dva mjerila kada je riječ bila o sudu: jedno mjerilo primjenjivali su na sebe, a drugo na pogane. Po njima, Mesija će kazniti pogane, a Rimljane će prognati iz zemlje. Vjerni Židovi teško da su imali potrebu za presudom, eventualno za nagradom. Isus je rekao da će se svakom čovjeku suditi, i to svakome prema njegovim djelima, a ne prema njegovoj pripadnosti.
Ova kriva slika o Božjem sudu i danas postoji kao napast. Kada je riječ da treba osuditi zlo, tada najčešće ne gledamo na sebe već na druge, i u njima tražimo izvor svakog zla. Često se ponašamo kao djeca, koja kad se počupaju zbog nečega, tada je uvijek onaj drugi započeo svađu. Isus ovdje upozorava svoje slušatelje da njegovo učenje automatski prosuđuje svakoga, svačiju misao, namjeru i djelo.
Druga ključna riječ u Isusovom učenju je mir, odnosno mač. Obrazlaže da nije došao donijeti mir svijetu, već mač. Isus je stalno naglašavao ovu slobodu, rekavši da ako nas on, Sin oslobodi, tada ćemo biti doista slobodni. A to je sasvim druga sloboda od one koju su Židovi zamislili, dok su o zemlji oslobođenoj od Rimljana sanjali kao o mjestu zemaljskog blagostanja. Dug život i materijalno blagostanje bio je njihov san. Isus je, međutim, naučavao da mir ne znači vanjsko stanje, već mir srca koje se smirilo u Bogu.
