LOGIKA OPRAŠTANJA
Evanđelje: Mt 18, 21-35
Tada pristupi k njemu Petar i reče: “Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?” Kaže mu Isus: “Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.” “Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: `Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.` Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.” “A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: `Vrati što si dužan!` Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: `Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.` Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga.” “Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: `Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?` I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.”
Ostala čitanja: Sir 27,30-28,7
Prvo čitanje dvadeset četvrte nedjelje kroz godinu je odlomak iz Knjige Sirahove, u kojemu sveti pisac oštrim riječima osuđuje mržnju i srdžbu, obrazlažući da takvo nedostojno ponašanje svojstveno je samo grešniku. Na žalost, u svijetu i danas postoji mnogo zlopamtila. Tko gaji srdžbu, ne škodi drugom već samom sebi. Prihvatimo lijepi poticaj svetog pisca: »Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu, pa kad budeš molio, grijesi će se tvoji oprostiti.«
U drugom čitanju sveti Pavao upozorava svoje čitatelje da ne sude svojem bližnjem jer ćemo jednom svi dospjeti pred Božji sud, gdje ćemo Bogu položiti račun o sebi.
U evanđelju sveti Matej nam donosi Isusovu prispodobu o bezdušnom sluzi. Isus je ovom prispodobom zapravo odgovorio na jedno Petrovo pitanje. U čemu je bio Petrov problem? Petar mnogo toga nije razumio od Isusovog učenja, ali kao većina jednostavnih ljudi nije se opterećivao dubokim filozofskim pitanjima. Nije imao ni vremena ni volje razrješavati složene životne probleme. Zato se nešto važno moralo dogoditi, što je Petra izbacilo iz takta u toj mjeri da se izravno obratio Isusu za razjašnjenje. Petra je zanimalo koliko puta treba oprostiti onome tko neprekidno griješiprotiv njega. Ne znamo točno što se dogodilo, tko je uvrijedio Petra i čime. Petar se obratio Isusu da mu da za pravo. Isus, vjeran svom običaju, nije Petru odgovorio izravno, već mu je ispričao jednu prispodobu kako bi na taj način Petra naveo na odgovor. Riječ je o prispodobi o dvojici slugu.
Prispodoba o dva dužnika prikazuje nam duboku psihološku istinu koja se tiče svakog od nas. Prije svega možemo obratiti pozornost na onaj odbojni tip ljudi koji se ponašaju sluganski pred pretpostavljenima, ali nogama gaze podčinjenoga. I danas postoje takvi ljudi, a pomalo u svimanama može se pronaći ovo ponašanje. Ali nije to glavna poruka ove prispodobe.
Ključ događaja je iznos dugovanja: jedan je dugovao 10 000 talenata, drugi 100 denara. Deset tisuća talenata takav je iznos kojeg sluga nikada ne bi bio u stanju vratiti, zato je jedina mogućnost bila da gospodar otpiše barem dio dugovanja. U prenesenom smislu, ova nam prispodoba poručuje da je grijeh uvijek takvo dugovanje koje mi ne možemo otpisati ili oprostiti sami sebi: to može samo Bog učiniti. Slično trebamo reći i o uvredama i nepravdi učinjene drugima: ne možemo oprostiti sami sebi. Oproštenje moramo zadobiti od osobe koju smo uvrijedili ili joj nanijeli nepravdu.
Vraćajući se na Petrovo pitanje, iz Isusovog odgovora saznajemo još nešto što Petar nije izričito izrekao, ali je bilo uključeno u njegovo pitanje: zbog čega trebamo oprostiti drugima? Zbog toga, što drugi zaslužuje oproštenje? Ili zato jer ćemo tako biti u stanju pokazati svoju krepost, plemenitu dušu? Oba obrazloženja čine nam se nedovoljnima.
Zašto trebamo oprostiti, na to nam odgovor daje Isusova prispodoba. Drugima trebamo oprostiti zbog toga što i mi sami živimo od oproštenja. Božje oproštenje uvijek je besplatan dar koji se ne može zaslužiti. Sve što smo besplatno dobili od Boga nije samo naše, nego je to nama dan dar da bismo iz njega dali i drugima. Petar je konačno shvatio da logika oproštenja nije naša velikodušnost, već je to Božja ljubav prema nama.
