Sin Čovječji ima biti podignut.
Evanđelje: Iv 3,13-17
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: »Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji.
I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni.
Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.
Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.«
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Br 21,4b-9; Ps 78,1-2.34-38; Fil 2,6-11;
Blagdan Uzvišenja Svetog Križa proteže se na 13. rujna 335., kada su u Jeruzalemu posvetili baziliku koju je car Konstantin dao podići iznad Kristovog groba. Relikviju Svetog Križa narodu su svečano prikazali idućeg dana, 14. rujna.
Križ našoj vjeri nije samo od središnjeg značaja, već je i od središnjeg sadržaja. Po Križu smo zadobili otkupljenje, po Križu je Bog pokazao svoju beskrajnu ljubav prema nama. Ali je Kristov Križ i najutješnija poruka naše vjere i našeg života, jer po njemu znamo da ni jedna naša patnja nije uzaludna ako smo ju u stanju povezati s Kristovom mukom. Nema života bez križa, pitanje je samo kako nosimo svoj križ. Odgovor na to pitanje možemo naći ako se u duhu popnemo na Kalvariju i zaustavimo se pred Kristovim Križem.
Na Kalvariji stajala su tri križa. Navikli smo da samo srednji, Isusov Križ uzmemo za ozbiljno. Druga dva, kao da nam ništa ne znače, kao da su slučajno dospjela tamo. Ali nije tako. Ta tri križa spadaju zajedno, jer oni predstavljaju cijelo čovječanstvo, s Kristom, s Otkupiteljem svijeta.
Zaustavimo se najprije na trenutak pred križem na lijevoj strani, na kojemu visi lijevi razbojnik. Umjetnici ovaj križ oboje najčešće tamnim bojama, budući da lijevi razbojnik ne traži kontakt sa središnjim Križem. Ponaša se kao Kristov neprijatelj. Za njega je križ besmislen, samo fizičko silaženje s križa značio bi bijeg iz ovog besmislenog položaja. Ali ne može sići sa križa. To je neotkupljen križ, unatoč tome što je toliko blizu Isusovom križu. Možemo se upitati koliko ovakvih neotkupljenih križeva ima u našem životu? Svaka naša patnja, koju nismo voljni prihvatiti iz Božje ruke, svaka životna situacija, u kojoj se bunimo protiv Boga neotkupljeni je križ.
Križ na desnoj strani, slikari oboje sa svijetlim bojama. Crte lica razbojnika s desne strane su smirene, spokojne. On je svjestan da je zaslužio svoju kaznu. Priznaje da je Isus nedužan. To je razlika između njega i lijevog razbojnika: desni razbojnik traži kontakt sa Isusom. Pred ovim križem se trebamo zaustaviti jer on daje odgovor na bolno pitanje o patnji. Smisao svojoj patnji možemo dati samo onda ako pogledamo na Raspetog Isusa.
U sredini, između dvojice razbojnika stoji Isusov Križ. Potrese nas ova slika i od nje izviruća misao: gdje je patnja, tamo je blizu i Krist. Ako se osjećamo kao da smo prikovani na križu, dovoljno je podići svoj pogled kako bismo u čudu shvatili da tamo stoji pored nas i Kristov križ.
Tajnu Križa međutim, konačno otkriva Kristovo uskrsnuće. Prije Kristovog Uskrsnuća, križ je bio znak najveće nemoći, beznadnosti i sramote. Po Kristovom uskrsnuću, Križ je postao znakom nade, pobjede i ljubavi.
Dokle god bude trajala povijest, beskonačna masa ljudi će prolaziti u smjeru desnog i lijevog razbojnika. Ali sa završetkom vremena, ostat će samo jedan jedini križ, središnji, kao znak pobjede Sina Čovječjeg, koji će procijepiti nebo od istoka do zapada, i uvest će vjernike koji se nalaze u njemu u radost Očevu. Ali dok živimo na zemlji, Križ i patnja često ostaju tajna za nas. Do tada jedino rješenje je da dignemo svoj pogled na Kristov Križ. Kada nam se pogled zaustavi na patničkom licu Isusovom, onda će se patnja pojaviti u drugom svjetlu: umjesto da se bunimo, pomirimo se sa patnjom, zatim prihvatimo patnju i preporučamo ga Bogu. Na Križ usmjeren pogled nadalje, utihnut će našu buntovnu dušu, koju uzruja nepravda koja vlada u svijetu. Spoznajemo da ništa nije izgubljeno, ukoliko smo i u nepravdi u stanju ugledati Kristov Križ. Ne zaboravimo da je i Isus bio žrtva nepravednih optužbi, da su i njega iz mržnje prikovali na Križ. Pored tjelesne boli, morao je podnijeti i moralna poniženja, prijezir i gaženje ljudskog dostojanstva. Njegovi neprijatelji su htjeli uništiti Isusa, ali on, po cijeni svoje žrtve otkupio je svijet. Ovu slavu i ovo svijetlo želi dati svima onima koji vjeruju u njega.
