ISUS JE GOSPODAR POVIJESTI
Evanđelje Lk 21,5-19
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Dok su neki razgovarali o Hramu kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče Isus: »Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.« Upitaše ga: »Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?« A on reče: »Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ‘Ja sam’ i: ‘Vrijeme se približilo!’ Ne idite za njima. A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.«
Tada im kaza: »Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba. No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja. Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti. Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.«
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Mal 3,19-20a; Sol 3,7-12;
Prvo čitanje trideset treće nedjelje kroz godinu je uzeto iz knjige proroka Malahije koji navješćuje da će stići dan suda što ga on naziva danom istine, jer će se otkriti djela svih ljudi. Opomena je to i nama da nema ničega tajnoga što se neće jednog dana otkriti.
U drugom čitanju sv. Pavao govori Solunjanima i osigurava ih da prima mnogo utjehe i snage iz vjere svojih vjernika. I naša vjera može biti poticaj i izvor snage za mnoge.
Evanđelje govori o propasti Jeruzalema, o zastrašujućim tragedijama i o okrutnom progonu učenika. Najradije ne bismo slušali ovo evanđelje, budući da se takve drame i tragedije događaju iz dana u dan oko nas. Previše je katastrofa i užasa da bismo o njima htjeli slušati i u evanđelju koje bi trebalo biti radosna vijest. Ono jest to, čak i ovo današnje čitanje o užasima. Pokušajmo ući u smisao Isusovih riječi iz druge perspektive pa ćemo otkriti da su one izvor utjehe i ohrabrenja.
Promislimo da je Isus dao odgovor na jedno hvalisavo pitanje kad je govorio o propasti jeruzalemskog hrama. Neki su se hvalili ljepotom hrama i mnoštvom zavjetnih darova u njemu. Zašto su se ljudi hvalili tim izvanjskim stvarima, a ne s time koliko se iskrene pobožnosti i žarke molitve diže iz hrama prema Bogu? Vjerojatno zbog toga što su mislili da je i toliko dovoljno da se osjećaju sigurni i zaštićeni. Ovima je rekao Isus da ovo kamenje i ovi dragocjeni zavjetni darovi nisu dovoljni da osiguraju miran život. U ovom životu sve je relativno, sve je prolazno, samo je Bog vječan, a naša vjera u njega je ono jamstvo koje nas može držati uspravne i u najtežim životnim tragedijama.
Oni koji su postavili pitanje, nisu, dakle, dobili onakav odgovor kakav su željeli čuti. Stoga su prebacili pitanje na drugi kolosijek: kad će se dogoditi pad Jeruzalema, razaranje hrama, smak svijeta? Ljudski gledano shvatljivo pitanje. I mi se katkad pitamo što li će nam donijeti budućnost. Isus im nije odgovorio ni na ovo pitanje. Ono što je rekao, bila je opomena, a ne proročanstvo: »Pazite da vas nitko ne zavede.« I danas imamo lažnih proroka koji plaše ljude skorim smakom svijeta i obećavaju lažne sigurnosti onima koji budu prihvatili njihov nauk. Nije nužno da pritom mislimo samo na razne vjerske sekte koje rastu poput gljiva iz dana u dan. Lažnih proroka imamo i među ljudima znanosti koji nas plaše da će se nebo srušiti na nas zbog zagađenja okoliša, da će nas poplaviti oceani zbog topljenja sjevernih ledenih masa, da ćemo svi gladovati zbog prenapučenosti kugle zemaljske pa stoga treba strože kontrolirati porast pučanstva, da će izumrijeti neke vrste životinja, itd. Dapače, predviđaju i vrijeme kad će se to dogoditi: za pedeset, sto, petsto godina. Pitamo se, što bi njima odgovorio Isus. Vjerojatno bi ih pitao zašto ne vjeruju u Božju providnost, koja hrani i ptice, a kamo li ne svoju djecu.
Drugi dio evanđelja na prvi pogled zvuči još užasnije nego prvi dio. Isus govori o znakovima koji će prethoditi: ratovi, prirodne katastrofe, zemljotresi, glad. Ako bismo htjeli biti cinični, mogli bismo reći da to nije nikakva novost, svi su se ti užasi već dogodili i događaju se iz dana u dan oko nas a smak svijeta još nije stigao. Danas smo svjedoci ratova i gladi, ubijanja nevinih i prirodnih katastrofa. Dovoljno je sjetiti se tsunamija poplava, zemljotresa, izbijanja vulkana, umiranja djece od gladi.
Kao da to sve nije dovoljno, poput krešenda u glazbi, Isus se obraća izravno svojim učenicima i govori o progonima koje njih čekaju. Ni to nije novost: i danas se proganjanju Isusovi učenici, napada se Crkva na svim frontovima, izruguje se Svetom Ocu, a imamo i na desetke mučenika koje ubijaju zbog vjere.
Želimo li pronaći ohrabrujuću poruku ovog evanđelja, onda moramo reći da se ne radi o proroštvu, nego o opomeni, ne radi se o prijetnjama, nego o ohrabrujućim, umirujućim riječima koje je Isus uputio svojim učenicima. Rekao im je da se ne plaše, štogod budu čuli o smaku svijeta ili drugim katastrofama. Ako ih napadaju, neka ne izgube glavu jer će im on dati riječi obrane u usta i to takve riječi i argumente kojima nitko neće moći odoljeti. Ako ih budu predali čak na smrt, neka se ne boje, on će biti s njima i u času smrti. Veličanstvena poruka ovog evanđelja je ona istina koja se provlači kroz retke, a ta je da Isus zna sve, vidi sve, i da je on gospodar prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, stoga se ne moramo plašiti ničega.
