RASPETI KRIST KRALJ
Evanđelje Lk 23,35-43
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Podrugivali se Isusu glavari s narodom: »Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!«
Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: »Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!« A bijaše i natpis ponad njega: »Ovo je kralj židovski.«
Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: »Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!« A drugi ovoga prekoravaše: »Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.« Onda reče: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.« A on će mu: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!«
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: 2 Sam 5,1-3; Kol 1,12-20;
Prvo čitanje blagdana Krista Kralja uzeto je iz druge Samuelove knjige u kojoj čitamo o pomazanju Davida za kralja. Saznajemo da je Bog htio da David bude ne samo kralj, nego i pastir njegova naroda.
U drugom čitanju sveti Pavao piše o Božjoj ljubavi prema nama što se očituje u tome da nas je izbavio iz moći tame i premjestio nas u kraljevstvo svoga Sina.
Evanđelje blagdana Krista Kralja predočuje nam Krista na križu. Neobičan kralj na neobičnom prijestolju. Još je neobičnije ponašanje ljudi oko njega. Možemo uočiti tri kategorije ljudi: narod koji znatiželjno i pomalo indiferentno promatra što se tu događa, glavari naroda koji mu se izruguju i desni razbojnik koji ispovijeda svoju vjeru u Isusa. U ovom evanđeoskom izvješću ne spominju se najdraže osobe: Majka Isusova, vjerne žene i Ivan, ljubljeni učenik. Priključimo ih u mislima svojem razmatranju.
Zaustavimo se ponajprije pred znatiželjnom i indiferentnom masom. To su ljudi koji su ili otpratili Isusa na križnom putu ili su se našli ovdje slučajno. Mnogi vjerojatno nisu ni znali što se tu zapravo odigrava. Vidjeli su već ranije razapinjanje pa su mislili da se i sada radi o nekom zločincu. Oni koji su ga susreli ranije, možda ga nisu ni prepoznali, toliko mu je lice bilo izmučeno i uprljano krvlju.
Isusa i danas razapinju na križ. I danas postoje bešćutni ljudi koji ne prepoznaju da je ovaj razapet čovjek Isus, Sin Božji, Kralj sveopćeg stvorenja. Mnogi su se pitali gdje je bio Bog u Auschwitzu, a odgovor je bio tako jednostavan: Isus je bio onaj poniženi, mučeni i ubijeni čovjek. Mnogi se pitaju, gdje je Isus u današnjem svijetu ratova i gladi i progona, a odgovor je tako jednostavan: on je taj poginuli vojnik, ono izgladnjelo dijete, onaj izmasakrirani civil. Ali mnogi to ne vide, misle da to tako mora biti, da je to okrutna sudbina svijeta. Blagdan Krista Kralja nas poziva da istupimoiz indiferentne, znatiželjne mase i postanemo svjedoci Krista Kralja koji visi na križu i danas.
Zastanimo zatim pred članovima Velikog vijeća koji se izruguju Isusu u njegovoj izručenosti i nemoći: »Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji Izabranik!« Njima su se priključili i oni koji su se rugali govoreći: »Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!«
Isus Krist Kralj i danas izgleda slab i bespomoćan, ali se to često primjenjuje na njegovu Crkvu. Neki će se rugati Crkvi govoreći ako je ona stvarno Božja sveta Crkva, odakle toliko jada i grijeha u njoj? I danas ima ljudi koji se rugaju Crkvi, njezinoj nemoći da obrani sebe pred napadima. Blagdan Krista Kralja nas poziva da se usudimo podići glas u obrani naše svete majke Crkve.
Ali nemojmo promatrati samo druge, nego stanimo pred križ i pronađimo svoje mjesto među prisutnima. U tome može nam pomoći jedna mala, na prvi pogled nevažna okolnost. Zanimljivo je uočiti kako ti ljudi formuliraju svoje optužbe: »Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!«
»Ako si ti…« Ovaj uvjetni način izražavanja uključuje u sebi sumnju, tajnu želju i optužbu. Izražava sumnju, jer onaj tko pita nije sasvim uvjeren da je istina ono, što kaže. Izražava tajnu želju da bi ipak bila istina ono što tvrdi. Izražava optužbu, jer onaj tko pita ne vidi kako bi mogla biti istina ono što vidi.
Naša se vjera vrti oko ovih triju pitanja. I mi se često izražavamo na uvjetan način. »Ako je Bog dobar, kako može dopustiti ovo ili ono?« To znači da bismo željeli vjerovati da je Bog dobar, ipak, sumnjamo u to, jer stvarnost izgleda drukčija, ali htjeli bismo vjerovati da je Bog stvarno dobar.
»Ako je Crkva sveta…!« kažemo. U ovoj rečenici je sumnja da Crkva nije sveta, potajna želja da je ona ipak sveta unatoč vanjskim pojavnostima, i optužbama. Zašto ima toliko ljudske slabosti u njoj?
»Ako me Bog voli…« U ovoj rečenici imamo sumnja da nas Bog možda ne voli, jer ne uslišava svaku našu molbu; tu je tiha nada da želimo vjerovati da nas Bog ipak voli; tu je optužba da, ako me voli, zašto mi ne uslišava molitve.
Da pronađemo izlaz iz ovih sumnji, moramo se pridružiti desnom razbojniku. On nije sumnjao, nije optuživao, nije se izražavao na uvjetan način, nego je jasnim riječima izrekao svoju ispovijest vjere: »Isuse, sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo.« Promotrimo i to da Isus nije odgovorio na pitanja i izrugivanje prve dvije grupe ljudi, ali je desnom razbojniku odgovorio da će još istog dana biti s njim u raju. To je naš Isus: izrugivan raspeti Kralj, koji i u agoniji križa na druge misli s velikom ljubavlju.
