BIT KRŠĆANSKE DUHOVNOSTI: POGLED UPEREN U ISUSA
Evanđelje: Mt 3,1-12
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!
Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: »Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja. I ne usudite se govoriti u sebi: ‘Imamo oca Abrahama!’ Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca. Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.«
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Iz 11,1-10; Rim 15, 4-9;
Prorok Izaija pjeva o dolazećem Mesiji. Njegov povratni refren je tvrdnja o pravednosti. Bila je to pjesma koja grijala dušu svima onima koje je pogodila nepravda. Tko se ne bi prepoznao u ovim riječima jer je svaki od nas u svom životu doživio neku vrstu nepravde.
Sveti Pavao u Poslanici Rimljanima potiče na bratsku ljubav. Važno je uočiti da ovdje nije riječ samo o etičkoj, humanoj ljubavi, već se apostol poziva na volju Isusa Krista. Nismo dobri jer nam se tako sviđa, nego je dobrota naša dužnost i naše poslanje.
Evanđelje nam se obraća primjerom i riječima svetog Ivana Krstitelja koji najavljuje blizinu Božjeg Kraljevstva i potiče na obraćenje. Ivan je primjer života koji je usmjeren na Isusa. Rodio se zato da svjedoči o dolazećem Spasitelju, a svoje poslanje je učinio vjerodostojnim svojim životom, a potom i smrću. Ivan Krstitelj je primjer kako svjedočiti o Kristu, ako i ne u tako radikalnom obliku. Naše je poslanje svjedočiti o Kristu uskrslom.
U starim vremenima kada se neka istaknuta ličnost, najčešće kralj ili drugi vladar, spremala u službeni posjet nekom gradu, slala je glasnika ispred sebe da pripremi ljude na veliki događaj kako bi popravili putove koji tamo vode te kako bi ljudi pripremili najbolje haljine. Na sličan način i kod prvog Kristovog dolaska bilo je glasnika, a bit će ih i kod drugog dolaska (sunce, mjesec i zvijezde), ali između ova dva ima i jedan treći Isusov dolazak, koji se događa sada. Takav Gospodinov dolazak je Isusov silazak u sakramentalnom obliku. Gospodin nam stiže u svojoj ljubavi koja tješi, u svojoj riječi koja hrabri, u milosti koja uzdiže. On nam stiže i u velikim i malim svjetskim događajima. To je onaj dolazak kojemu trebamo iznova i iznova poći ususret našim pozitivnim odgovorom na Božji poziv, našim svakodnevnim odlukama slijedeći glas savjesti.
Isus, dakle, stalno stiže, i ovom su dolasku potrebni glasnici. To je zadatak sviju nas, to je poslanje koje nam je Bog nadjenuo u trenutku našeg krštenja. Putem krštenja Bog nas je naime izabrao da u ovom povijesnom trenutku, među onim ljudima s kojima zajedno živimo, budemo svjedoci Uskrslog Krista. Sam je Isus posvetio Ivana za to poslanje još u utrobi njegove majke. Na sličan način je dotakao i našu dušu u trenutku krštenja. Da je Božje Kraljevstvo blizu moramo obznanjivati riječima, djelima i svojim životom.
Primjer svetog Ivana Krstitelja, tog izvanrednog glasnika, može nam pomoći u tome da bolje shvatimo i svoje poslanje. Evanđelje nam prikazuje Ivana na sljedeći način: »U ono vrijeme pojavi se Ivan Krstitelj, propovijedajući u pustinji judejskoj: Obratite se — govorio je — jer je blizu kraljevstvo nebesko!« Točno to trebamo i mi obznaniti svijetu: Kraljevstvo nebesko je blizu. Štoviše, mi moramo naviještati da je Božje Kraljevstvo već stiglo, da je ovdje među nama, sada se ostvaruje, sada se događa. Stoga ono najvažnije nije da očekujemo dolazak Božjeg Kraljevstva, već da stupimo u nj, ako treba i po cijenu žrtava i odricanja.
Najljepši trenutak u životu glasnika bio je kada se susreo s Učiteljem, kada je vidio da mu se približava i kada je uzviknuo: »Evo Jaganjca Božjeg, evo onog koji oduzima grijehe svijeta, evo onog o kojemu sam vam govorio«. I u našem životu ostvaruje se ovaj susret. Kod svete pričesti istim riječima pozdravljamo našega Gospodina kao i Ivan: »Evo Jaganjca Božjeg…« A Isus nam ispunjava dušu radošću i hrabrošću da bismo mogli postati glasnici i svjedoci u ovom povijesnom trenutku.
Govorili smo o Ivanu Krstitelju. Međutim, nije on glavni lik ovog evanđeoskog odlomka. Ovdje je riječ o Kristu, našem Gospodinu, koji stoji ovdje među nama, na žalost mnogima nepoznat ili malo poznat. Nama vjernicima ova prisutnost daje u životu onaj siguran oslonac, koji je do današnjeg dana nadahnjivala i jačala svece: Bog je Emanuel, Bog s nama, prati nas na našem životnom putu, brine se o našoj sudbini, poput milosrdnog Samaritanca spušta se do nas da ublaži našu tjelesnu i duševnu patnju, a poslije svega zemaljskog putovanja, raširenih ruku nas očekuje u onom Kraljevstvu, koje će se s njegovim drugim dolaskom ostvariti. Do tada, s uvijek nanovo opranom savješću i obnovljenom vjerom, priznajemo da je Isus Gospodin kojemu smijemo povjeriti svoje živote.
