MI SMO SOL ZEMLJE I SVJETLO SVIJETA
Evanđelje Mt 5,13-16
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme:
Reče Isus svojim učenicima:
»Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi,
čime će se ona osoliti? Nije više ni za što
nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.«
»Vi ste svjetlost svijeta.
Ne može se sakriti grad što leži na gori.
Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući.
Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.«
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Iz 58,7-10; 1 Kor 2,1-5;
U prvom čitanju pete nedjelje kroz godinu prorok Izaija svoje slušatelje podsjeća na praktična djela ljubavi prema bližnjemu, npr. dati kruha gladnome ili primiti beskućnika. Ova djela uspoređuje sa sjajem zore. Poruka je to i nama da putem dobrih djela unesemo svjetlo u tamu patnika.
U drugom čitanju sveti Pavao ispovijeda svoju vjeru u raspetog Isusa na križu, po kojemu se očitovala Božja mudrost i snaga. To i danas vrijedi: ni naša vjera se ne temelji na ljudskoj mudrosti, već na Božjem pozivu i na snazi Križa.
U evanđelju čujemo Isusovo upozorenje: »Vi ste sol zemlje… Vi ste svjetlo svijeta«. Promislimo prije svega da to Isus nije formulirao poput poziva, odnosno, nije rekao »Postanite sol zemlji i budite svjetlo svijetu«, već je govorio u sadašnjem vremenu na izrični način: Vi ste sol zemlje i svjetlo svijeta, sada, ovdje i takvi kakvi jeste. Ove Isusove riječi na prvi pogled čine nam se ne samo poput poziva, već i upozorenja. Ako se osvrnemo oko sebe onda nam se ovaj svijet može učiniti previše gadljivim da bismo mogli vidjeti povoljno djelovanje evanđeoske soli, i previše mračnim da bismo mogli iskusiti svijetlo evanđeoskog svjetla, ali neka nas ne zavede privid. Ovaj svijet jedva da se mogao činiti drukčijim i u Isusovo vrijeme.
Možemo postaviti pitanje: kako i na koji način je Isus bio sol zemlji i svjetlo svijetu. Isus je primio na sebe našu ljudsku narav i podijelio s nama našu ljudsku sudbinu. Došao je k nama kao Vječna Riječ Očeva koja osvjetljava svakog čovjeka, kako je to formulirao sveti Ivan evanđelist. Ljudi su, međutim, prošli pored njega, kao da im njegova pojava nije značila ništa.
Unatoč tomu, Isus je proživio svoj život i pozvao one koji su zapazili njegovu prisutnost da žive na sličan način, to jest da budu sol zemlji i svjetlo svijetu. Ti ljudi su bili njegovi prvi učenici tada, a danas smo mi oni koje je oduševila Isusova prisutnost.
Biti solzemlji danas. Što je to što današnji čovjek očekuje od Isusa, odnosno, što je to što mu mi možemo dati? Možda je lakše izreći što ne možemo očekivati od Isusa. Ukoliko netko očekuje da Isus riješi društvene probleme ili da mu izradi povećanje plaće na radnom mjestu, onda će se razočarati. Niti na ispitu se ne može očekivati da on odgovara umjesto nas. Isus se s tako nečim u svom zemaljskom životu nije bavio. Nije se hvalio natprosječnom inteligencijom ili sposobnošću, na primjer nije proizvodio bolje stolove od svojih kolega tesara. Prema nekima bio je tek prosječan galilejski majstor, a za druge bio je veliki prorok. Oduševljavali su se i napadali ga, ali Isusa to nije smetalo, išao je onim putem koji mu je Otac naznačio. Slična je situacija i danas. Crkvi se pojedinci dive, drugi ju osuđuju, ali ona ide dalje na putu koji joj je Isus označio: da propovijeda evanđelje svim narodima.
Ali točno ta Isusova nepokolebljiva spoznaja o svom poslanju bila je ono što je zbunilo ljude, zbog čega nisu mogli ravnodušno proći pored njega. Ljude su prije svega zapanjile prividne proturječnosti u Isusovom životu i naučavanju. Poučavao je kao netko tko ima vlast iznad Zakona pa ipak se u svemu pridržavao Zakona. Njegovi učenici zvali su ga učiteljem, a on je ipak bio sluga svima. Službene vjerske vođe su se zgražale jer je on subotom liječio, ali je on ipak slavio subote kao i velike židovske blagdane. Jednostavnom narodu je smetala njegova prividna patriotska ravnodušnost, odnosno što nije poticao na otpor protiv rimskih tlačitelja, istovremeno su ga veliki svećenici optuživali da je bio politički agitator koji je bunio narod. Odgovarao je na pitanja koja nitko nije postavljao, ali nije odgovarao na ona koja su bila aktualna i goruća, npr. smije li se plaćati porez ili kada će biti Jeruzalem opustošen.
Što je zapravo htio Isus? Htio je da ljudi shvate da u dubini svog bića nose želju za Bogom, da njihovo srce žudi za takvim Bogom o kojemu znaju da ih ljubi. Tijekom cijelog svog života trudio se da to shvate njegovi slušatelji. Zbog toga je stavio na kocku svoj život i, konačno, zbog toga je umro i uskrsnuo. Svaka Isusova riječ i djelo bilo je usredotočeno na oslobađanje čovjeka od svakovrsnog robovanja i od svakog idolopoklonstva. U takvom smislu je on bio i ostao sol zemlji i svijetlo svijetu. To je zadaća svakog kršćanina: prije svega treba ostati vjeran onom poslanju koje mu je Bog namijenio. Mogli bismo formulirati i ovako: danas biti sol zemlji i svjetlo svijetu znači da nećemo zanijekati Boga u svakodnevnom životu, nećemo ga zanemarivati tijekom naših svakodnevnih odluka, nećemo gaignorirati u tijeku naših svakodnevnih ljudskih odnosa. Dobro je znati da i danas postoje takvi kršćani zbog kojih još uvijek postoji dobrota i svjetlo u svijetu. Oni su sol zemlji i svjetlo svijetu, zbog čega zemlja još nije postala neslana, a svijet nije obavila potpuna tama.
