TAJNA KRŠĆANSKOG OPTIMIZMA: IMATI POVJERENJA U BOGA
Evanđelje: Mt 1,18-24
Čitanje svetoga Evanđelja po Mateju
Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako.
Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: »Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!« Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Iz 7,10-14; Rim 1,1-7;
Nedjeljno Evanđelje započinje jednostavnom činjenicom: »Povijest rođenja Isusa Krista je ova…« Prosječnom Židovu, međutim, ova svakodnevna objava nije bila po volji. Nisu tako zamislili pojavu Mesije, ne u obliku malog djeteta, plačnog novorođenčeta. Unatoč tomu što su pismoznanci poznavali proročanstva koja se odnose na Betlehem, po narodnom se vjerovanju Mesija trebao pojaviti neočekivano, iznenada, trebao je izravno sići s neba. I kasnije su Isusu prigovorili zbog podrijetla, kada su rekli kako znaju od kuda je došao, tko su mu majka i braća, stoga ne može biti Mesija jer o njemu se neće moći znati od kuda je stigao. Židovi su Isusa držali za previše svakodnevnog da bi u njemu vidjeli Božjeg poslanika.
Poput Židova i mi očekujemo dolazak našeg Boga. Zaustavimo se na trenutak i promotrimo kako zamišljamo njegovu pojavu? Kako vidimo njegovo djelovanje u svijetu? To je važno zbog toga jer vrlo često nije riječ o tome da Bog nije prisutan, već o tomu da ga ne prepoznajemo, s obzirom da njegov dolazak i prisutnost zamišljamo drukčije. Često sličimo na Jakoba, koji se iz sna prenuo i uzviknuo: »Doista Gospodin je na ovom mjestu, a ja to nisam znao!« (Post 28,16).
Dugo očekivani Mesija nije stigao preko oblaka i munja, već putem jedne mlade seoske trudnice, kao rezultat normalnog razvojnog procesa koji je sadržavao dječačku dob, mladenaštvo i odraslu dob kao etape sazrijevanja. Sve to skreće našu pozornost na to da je naš Bog, Bog sive svakodnevice. Bog putem onih ljudi koji se oko nas rađaju, žive i umiru posjećuje i nas. Često je teže Boga prepoznati u nama bliskim i poznatim ljudima nego u izvanrednim događajima.
»Povijest rođenja Isusa Krista je ova…« ove riječi evanđelista Mateja nagovještavaju da Advent stiže svom kraju. Od sada se susrećemo s poznatim, dragim scenama u čitanjima: Djetešce, anđeli, pastiri, ali današnje evanđelje je još puno ljudskih drama na koje će biti dobro obratit pozornost jer zrcali životnu situaciju svih nas. Riječ je o ljudskoj i vjerskoj drami Marije i Josipa.
Prva Josipova reakcija na vijest da Marija očekuje dijete potpuno je ljudska, koja se mogla temeljiti samo na pretpostavci da mu je Marija bila nevjerna. Ta misao ga je dotukla, pobudila je u njemu osjećaj srama i razočaranja. Njegova vjera u tome mu nije bila od pomoći. Kao pravovjerni Židov, sigurno je poznavao Zakon po kojemu djevojku koja je u drugom stanju treba radije kamenovati nego da osramoti izabrani narod. O Josipovoj veličini govori činjenica da kamenovanje kod njega nije dolazilo u obzir. Nije bio osvetoljubiv čovjek. Odlučio je da će se tiho skloniti i da će živjeti sam sa svojom boli.
Ni Marijin položaj nije bio manje dramatičan. I nju je prekrivalo more osjećaja. Nesebično se prepustila volji Božjoj. Sada su joj, međutim, trebale u ušima odzvanjati potresne riječi proroka Jeremije: »Riječi Gospodnje postale su mi samo na bruku i sramotu« (Jer 20,8). Čini se da Bog zna činiti neobične stvari sa svojim prijateljima. Sasvim je sigurno da se Marija obratila Bogu za pomoć. Konačno On joj je u utrobu položio obećanog Mesiju. U stvarnosti nije baš razumjela što se s njome događa i kako će se stvari odvijati, ali je vjerovala da Bog zna što čini i imala je povjerenja u njega.
O Josipu još samo toliko da njegova kriza nije mu uzrokovala besanu noć. I on je imao povjerenja u Boga, zato je legao i mirno zaspao. Bog ga je u snu ohrabrio da uzme Mariju k sebi i to mu je bilo dovoljno. Poput Marije, ni Josip nije razumio mnoge stvari koje su se oko njega događale, ali nije tražio uvid u tajne Božjih planova. I on je bio zadovoljan s tim da bude ponizni sluga Božji. Marija i Josip izvrsno su odgovarali jedno drugome, što im je bilo i potrebno, uzevši u obzir sva ona iskušenja koja su ih pogodila u tijeku njihova braka.
Nesporazumi, pogrešne pretpostavke, strahovi i razočarenja pratitelji su života svakoga od nas. Nekada se osjećamo u položaju Josipa, kada nam se u trenutku razbijaju lijepi snovi glede budućnosti. Drugi puta nalazimo sebe u položaju Marije, kada nas pogrešno procijene. Kakav god problem imali, Bog nas neće napustiti. S naše strane očekuje se samo ono što su Josip i Marija učinili prije nas: da svoje povjerenje položimo u Boga i stupimo na put nade.
Današnje Evanđelje sadržava dvije važne pouke. Prva je: kada Bog stupi u nečiji život, s Njim zajedno stižu i poteškoće. I druga: kada stignu poteškoće, s njima skupa stiže i Bog.
