KRŠĆANSTVO JE VJERA OTVORENOG SRCA
Evanđelje Mt 9,9-13
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Isus, prolazeći, ugleda čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pođe za njim.
Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: »Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?«
A on, čuvši to, reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.«
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Hoš 6,3-6; Rim 4,18-25;
Za prvo čitanje za 10. nedjelju kroz godinu uzeto je ozbiljno upozorenje iz knjige proroka Hošea da je Gospodin napustio svoj narod zbog njegove nevjernosti prema njemu i jer se nisu potrudili upoznati Gospodina. Ovo upozorenje je i danas aktualno: tko ne traži Boga, taj ga neće pronaći.
Za drugo čitanje uzet je odlomak iz Pisma Rimljanima, u kojemu nam sveti Pavao stavlja za primjer nepokolebljivu vjeru naših otaca u vjeri. Tajna Abrahamove vjere bila je u tome što nije sumnjao u Božja obećanja.
Sveti Matej evanđelist pripovijeda nam o pozivu Mateja carinika, zatim nam priopćuje Isusovu polemiku s farizejima kojima se nije dopalo da jede i druži se s grješnicima. Ima tu jedan zanimljivi psihološki moment koji je karakterističan za sve plašljive duše: farizeji svoje negodovanje nisu se usudili priopćiti izravno Isusu, već su nastojali njegove učenike dovesti u nepriliku. Kako se to zna dogoditi glas su, međutim, povisili toliko da je i Isus mogao čuti što su željeli reći. Čuo ih je i odmah im je odgovorio. Iz Isusovog odgovora možemo naučiti tri stvari:
Najprije, možemo naučiti da nema mnogo smisla da Isusa ispitujemo ili ga pozivamo na odgovornost, zašto čini ovo ili ono. Ponekad je dobro promisliti da je Isus pametniji od nas i da nas voli više nego mi sami sebe. Stoga, poput Abrahama, ponekad i mi možemo doći u takvu situaciju, da unatoč svim našim nadama, moramo vjerovati u obećanja.
Zatim možemo naučiti da smo svi bolesni i da smo potrebiti nebeskog liječnika. Temeljna poruka otkupljenja je da su nam grijesi oprošteni, ali da bismo ovo oproštenje iskusili i na osobnoj razini, potrebno je priznati da nam je potrebno oproštenje grijeha.
I kao treće, možemo naučiti da je milosrđe jedna od najplemenitijih kršćanskih kreposti.
Što je milosrđe? I u nekim drugim jezicima riječ milosrđe odražava riječ »srce«: latinski »miseri-cordia«, njemački »Barm-herzigkeit«. Milosrđe je, dakle, stvar srca. Sa srcem se približavati drugome — to je milosrđa, i čini se da se može raščlaniti na tri sposobnosti.
Najprije, milosrđe znači da smo u stanju s onu stranu privida ili vanjskog izgleda steći dublji uvid u dušu drugog čovjeka.
Nadalje, milosrđe znači da smo u stanju s onu stranu grješnosti u drugom čovjeku vidjeti i dobro, pozitivno, vrlinu.
I kao treće, milosrđe znači da smo u stanju nadvladati svaku našu odbojnost i izraziti naše poštovanje prema drugome.
To je učinio Isus u ovoj evanđeoskoj sceni. Pogledao je u oči cariniku Mateju i u dubini njegove duše prepoznao žudnju za Bogom. Pogledao je u dušu cariniku Mateju željnog Boga, i vidio kako je sposoban biti velikodušan, podijeliti svoju imovinu i slijediti Ga. Pogledao je u velikodušnost carinika Mateja i sjeo je s njim za stol da iskaže svoje poštovanje prema njemu.
Evanđelje prvenstveno nije moralno učenje, već radosna vijest. Ovdje je radosna vijest ta da je Isus i danas pun istinskog, stvarnog milosrđa prema nama. Istovremeno je evanđelje i poziv, da učimo od Isusa, kako trebamo biti milosrdni prema drugima. U evanđelju se na više mjesta susrećemo s pojmom milosrđa. Prije svega pada nam na pamet »milosrdni Samaritanac« koji se srcem približava patniku u kojemu je prepoznao bližnjega. Isus je pak proglasio blaženima milosrdne: »Blago milosrdnima jer će postići milosrđe!« (Mt 5,7).
Kršćanstvo prije svega nisu zakoni, doktrine i pravila, već je vjera srca koje je otvoreno za milosrđe. Mogli bismo reći i ovako: kršćanstvo je vjera otvorena srca. Srca farizeja bila su zatvorena, stoga nisu razumjeli Isusa koji ne samo da je pozvao carinika Mateja, već ga je prihvatio za prijatelja i učinio ga svojim učenikom. U slučaju svetog Mateja, međutim, trebamo se i mi prepoznati, jer je i nas Isus pozvao iz milosrđa, da mu budemo učenici, a ne na osnovu naših vrlina. Zato mu zahvalnim srcem recimo hvala.
