Poznavatelji karizme sv. Franje Asiškog znaju da je u Porcijunkuli, ruševnoj crkvici u Asizu, posvećenoj Mariji od Anđela, Franjo čuo poruku Neba da treba propovijedati evanđelje. Time je počelo Franjino djelovanje – Franjevački je red rođen na tomu svetom mjestu.
Svetac je u spomenutoj crkvi u viđenju vidio Krista i njegovu Majku okruženu anđelima. Čuo je glas: Franjo, zatraži od mene što god želiš na slavu Božju i za spasenje ljudi. Odgovorio je: Gospodine, molim ti se po posredovanju Djevice, zagovarateljice čovječanstva, da udijeliš oprost svima koji posjete ovu crkvu. Gospa se poklonila pred svojim Sinom, što je bio znak da je uslišana njegova molba. Papinim dopuštenjem ustanovljen je porcijunkulski oprost koji je onda protegnut na cijelu Crkvu.
Franjo je bio čovjek za druge i to je shvatio kao svoje poslanje. Suosjećajnost i solidarnost koju je gajio prema ljudima, protegnuo je na sva živa bića i sveukupnu prirodu. Svojim je životom posvjedočio kako materijalne stvari trebaju služiti ljudima, a ne da ljudi služe njima i klanjaju im se kao idolima. Svetac je osjetio važnost čovjekove povezanosti u odnosima i s Bogom, i s ljudima i s prirodom.
Porcijunkula ostaje poziv i upozorenje cijeloj Crkvi da u svojemu poslanju bude vjerodostojna, te da sama izvršava ono što drugima propovijeda. Sadašnji papa Lav, nadahnut karizmom Sveca, često naglašava, a i sam svjedoči nenavezanost na bilo što na ovome svijetu. To nas uči evanđelje koje bi trebalo biti kršćanima primjer i način života.
Franjo je svoje poslanje počeo i završio u Porcijunkuli. Zov toga svetog mjesta poziv je da budemo autentični kršćani i vjernici. Marija je bila posrednica kod Isusa da se ostvari porcijunkulski oprost. Neka po zagovoru svetoga Franje Gospa bude posrednica iskrenog praštanja među ljudima.
