BOŽANSKI SIJAČ I DANAS NEPOKOLEBLJIVO SIJE SJEME
Evanđelje Mt 13, 1-9 (kraća verzija)
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: »Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk. Tko ima uši, neka čuje!«
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Iz 55,10-11; Rim 8,18-23;
U prvom čitanju na petnaestu nedjelju kroz godinu prorok Izaija na primjeru sijača dokazuje djelotvornost Božje riječi koja se Bogu ne vraća bez ploda. Dobro je znati da Božja riječ i danas donosi obilan plod u ljudskim srcima.
U drugom čitanju sveti Pavao svjedoči o sigurnosti kršćanske nade. I danas nas tješi i hrabri uvjerenje svetog Pavla da »patnje ovog života međutim, po mom mišljenju, nisu mjerljive sa dolazećom slavom koja će se očitovati na nama«.
U evanđelju, sveti Matej nam prikazuje Isusovu dobro poznatu prispodobu o sijaču. Ne jedan revni propovjednik pronalazi eventualno zahvalan materijal u ovoj prispodobi da bi tvrdim riječima žigosao ovaj svijet, nevjernike i grješnike, koji nisu otvorena srca prihvatili Božju riječ. Doista, i to se može, povremeno i treba reći, a optužba se ne odnosi samo na nevjernike, već na sve nas. Žalosna poruka ovog evanđeoskog odlomka jest da mnogo milosti zbog našeg nemara, pada na neplodno tlo.
Ali prispodoba o sijaču, isto kao i ostale evanđeoske riječi, prije svega jesu radosna vijest koja daje utjehu, ohrabrenje i svjetlo. U ovom evanđeoskom odlomku čujemo i o sreći: »Vaše oči su sretne jer vide, i uha su vam isto jer čuju…« Božje kraljevstvo se ostvaruje ovdje i sada, sjeme ovdje isada, na očigled izrasta u biljku. Mi proživljavamo doba mučenika: na to nas podsjeća slučaj tragično otetog i usmrćenog iračkog nadbiskupa Paulos Faraj Rahhou-a. Mi živimo u doba velikog duhovnog procvata: na to nas podsjeća sahrana Chiare Lubich, utemeljiteljice pokreta Fokolare koji se proširio po cijelom svijetu, a prilikom ukopa Chiare bazilika svetog Pavla u Rimu dupkom se napunila. Tisuću i tisuću znakova svjedoče o djelotvornoj prisutnosti u svijetu; pokušajmo zato iz naše duše otkloniti jednostrani pesimizam i otvorimo svoje srce nadi.
I danas postoji dobra zemlja, plodno tlo oko nas i u nama. Usudimo se primiti radosnu vijest da nas Bog ljubi, ohrabrenje da je povijest u Božjim rukama i od njega nitko to ne može oduzeti; usudimo se izreći da snaga Duha Svetoga i danas pokreće srca tisuća ljudi na pokajanje, da božanski sijač i danas nepokolebljivo sije sjemenje. Ako smo to razumjeli, onda nam postaje jasno i to da i mi trebamo postati sijači, to jest trebamo oko sebe sijati dobrotu, ljubav, opraštanje, svjetlo i ohrabrenje koje smo sami iskusili u svojoj vjeri, u sakramentalnom životu, u Božjim darovima.
Svijet je i danas prepun čudesa, samo što se Božja prisutnost ne može dokazati statističkim iskazima, znanstvenim eksperimentima, laboratorijskim eksperimentima. Već su apostoli začuđeno pitali Isusa: »Zašto im govoriš u prispodobama?« Tajne Kraljevstva nebeskog ne mogu se naslikati, već samo srcem prihvatiti. Onaj koji želi samo vidjeti tajne ili čuti o njima iz puke znatiželje, taj se prilično brzo razočara. Tajnu treba prihvatiti srcem. Tko prihvati Isusa taj će razumjeti i njegov nauk i u svom će životu iskusiti njegovu prisutnost i snagu.
Još jedna misao može nam pružiti snagu u ovom umornom, okorjelom svijetu: Sijač koji je u ovoj prispodobi sam Isus, nepokolebljivo obilazi svijet, odnosno ljudske duše i baca sjeme, unatoč tomu što unaprijed zna da neće svako sjeme naći plodno tlo. Dobro je znati da se Bog nije umorio ljubiti svijet, ljubiti čovjeka, ljubiti nas. Bog je jednom zauvijek rekao da svijetu — i nije porekao svoju riječ.
Vrativši se na prispodobu o sijaču, promislimo da Isus spominje tri uvjeta za prihvaćanje njegove riječi: »Naposljetku, pao je na plodno tlo onaj koji je saslušao, prihvatio nauk i donio dobar urod, jedan stostruki, drugi šezdesetostruki, treći tridesetostruki«.
Saslušati Riječznači da ćemo posvetiti vremena našoj vjeri, da njegujemo svoju vjeru, da čitamo i proučavamo Sveto pismo u smislu kako to saznajemo o Blaženoj Djevici Mariji u evanđelju: razmišljala je o značenju anđeoskog pozdrava, vagala je smisao riječi, razmišljala je o riječi Božjoj. Mogli bismo reći i na ovaj način: Riječ će naići na plodno tlo onda kada u u nama probudi zanimanje za vjeru.
Prihvatiti Riječznači da s povjerenjem i ljubavlju osluškujemo Božji poziv. Svaki pojedini odlomak Svetog pisma upućen je nama, Riječ nas oslovljava: Božja riječ nekada uzrokuje strah u nama, jer nas zove u nepoznato, nekada nas ražalosti jer nam uzburka savjest; ali najčešće nas hrabri i potiče. Možda možemo reći i na sljedeći način: Riječ će naići na plodno tlo onda ako u nama probudi ljubav prema vjeri.
Konačno donijeti plodaznači da se povjerimo Božjoj ljubavi i s povjerenjem krećemo u nepoznatu budućnost, znajući da na svakoj »svadbi u Kani«, to jest u našoj radosti i na svakoj Kalvariji, to jest u našoj patnji, Isus nas očekuje. Tko je ovo razumio na njega se odnose riječi ovog evanđeoskog odlomka: »Vaše su oči sretne, jer vide, i vaše su uši isto, jer čuju «
