DUHOVNA PRIČA
Posmrtni oglas za smrt župe
Na zidovima i u gradskim novinama pojavio se čudan posmrtni oglas: „U dubokoj boli javljamo smrt župe svete Eufrazije. Sprovod će biti u nedjelju u 11 sati“. Sljedeće nedjelje crkva svete Eufrazije bila je, naravno, puna kao nikad dotad. Nije više bilo nijednoga slobodnoga mjesta, ni za stajanje. Ispred oltara bio je odar s lijesom od tamnog drva. Župnik je održao jednostavan govor: „Ne vjerujem da bi se u našu župu moglo ponovno vratiti u život ili je uskrisiti, ali kada smo se svi okupili, pokušao bih ono posljednje. Želio bih da svi prođete pored lijesa i posljednji put pogledate pokojnicu. Stanite u red jedan iza drugoga. Kada pogledate leš, izađite na sakristijska vrata. Nakon toga oni koji žele mogu ući na glavna vrata za svetu misu“.
Župnik je otvorio lijes. Svi su se pitali: „Tko bi to mogao biti unutra? Tko je zapravo pokojnica?“
Počeli su polako prilaziti jedan za drugim. Svatko bi se nagnuo, pogledao unutra i izlazio iz crkve. Izlazili su u šutnji i pomalo zbunjeni. Svi koji su htjeli vidjeti leš župe svete Eufrazije, kad su pogledali u lijes, vidjeli su, u zrcalu postavljenom na dno lijesa vlastito lice.
Ako u dvoranama tvoje župe ima prašine, to znači da ima prašine na tvojoj duši.
