IZ PAPINE PORUKE ZA MISIJSKI DAN 2026.
Želim stoga posebno zahvaliti današnjim misionarima ad gentes koji su, poput svetog Franje Ksaverskog, napustili svoju domovinu, obitelj i svaku sigurnost kako bi naviještali evanđelje, donoseći Krista i njegovu ljubav na mjesta koja su često izazovna, siromašna, obilježena sukobima ili kulturno daleka. Unatoč nedaćama i ljudskim ograničenjima oni se i dalje radosno razdaju i posvećuju svom poslanju, jer znaju da je sâm Krist i njegovo evanđelje najveće blago koje treba s drugima podijeliti. Svojom ustrajnošću pokazuju da je Božja ljubav jača od svih prepreka. Svijet i dalje treba te hrabre Kristove svjedoke, a crkvene zajednice i dalje trebaju nova misionarska zvanja, koja bi nam uvijek trebala biti na srcu i za koja se moramo neprestano moliti Oca. Neka nam On udijeli dar mladića i djevojaka i odraslih osoba spremnih ostaviti sve kako bi slijedili Krista na putu evangelizacije sve do nakraj svijeta!
Diveći se misionarima i misionarkama, upućujem poseban poziv cijeloj Crkvi: svi se ujedinimo s njima u evangelizacijskom poslanju svjedočanstvom života u Kristu, molitvom i svojim prilozima za misije! Često, kao što znamo, „Ljubav nije ljubljena“, kao što je rekao sveti Franjo Asiški, u kojega posebno upiremo svoj pogled o osamstotoj obljetnici njegova prelaska u nebo. Neka se i na nas prenese njegova želja da živimo u Gospodinovoj ljubavi i da je prenosimo onima blizu i onima daleko, jer, kao što je rekao, „moramo mnogo ljubiti ljubav Onoga koji nas mnogo ljubi“ (sv. Bonaventura, Veći životopis sv. Franje, IX. poglavlje) Neka nas također potakne žar svete Terezije od Djeteta Isusa, koja si je dala u zadatak nastaviti svoje poslanje i nakon smrti, izjavivši: „Na nebu ću željeti isto što i na zemlji: ljubiti Isusa i raditi na tome da ga drugi uzljube“ (Pismo preč. M. Bellièreu, 24. veljače 1897.).
