Ove nedjelje župnik p. Marijan Opitz služio je oproštajnu misu. Nakon 18 godina rada i djelovanja u župi sv. Antuna Padovanskog odlazi u zasluženu mirovinu. U homiliji se osvrnuo na svoj dolazak, predani i tihi rad, uz braću koja su se mijenjala i pomagala mu, ostavlja neizbrisiv trag u srcu svakog vjernika.
Kao i sv. Franjo obnovio je crkvu i samostan u materijalnom i duhovnom pogledu. Strpljivo i mudro vodio radove, primao savjete i upute, tješio i poticao vjernike na strpljivost u godinama obnove i opsežnih radova u i oko crkve i samostana. Jednako tako radeći i na duhovnoj snazi zajednice koja mu je povjerena.
Ostavlja iza sebe uređenu crkvu i samostan, administrativno uređenu župničku službu, niz župnih krugova koji rastu u duhovnom smislu, ali građenjem zajedništva sudjeluju i u nizu drugih akcija.
Rado smo ga slušali jer su njegove homilije prikazivale “živu riječ” na naš, suvremeni, aktualan način razumljiv mladima i starijima.
U različitim životnim tragedijama svojih župljana na skoro neprimjetan način znao je mudro i velikodušno priskočiti kako u duhovnom tako i u materijalnom smislu. I još mnogo toga neizrečenog je razlog što je danas crkva bila ispunjenija nego obično ljeti. Svatko je na svoj način želio zahvaliti, pozdraviti, još jednom stisnuti ruku našem p. Marijanu!
Za sve što ne možemo izreći, a nosimo u srcu, iskreno i veliko HVALA!
Nakon mise župljane je u dvorištu dočekala zakuska; meso s roštilja, dobra kapljica, slatko i slano…za svakog ponešto!
Veliki odaziv župljana govori o velikom čovjeku koji odlazi u zasluženu mirovinu.
Sa sv. Pavlom može reći.” Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.”
Neka Vaše dane Gospodin ispuni zdravljem i mirom i nagradi Vas za svako dobro djelo!
Mirjana Sušilović
