Sveta Klara Asiška (1193.–1253.) jedna je od najblistavijih figura srednjovjekovne duhovnosti. Rođena u gradu Asizu, živjela je u vremenu velikih društvenih promjena, ali i snažnog duhovnog buđenja koje je obilježio sveti Franjo Asiški. Njezina osobna odluka da radikalno nasljeduje Krista u siromaštvu i čistoći ostavila je dubok trag u životu Crkve, posebno kroz utemeljenje ženskog kontemplativnog reda klarisa.
Potjecala je iz plemićke i imućne obitelji Offreduccio, a od malih je nogu pokazivala ozbiljnost i sklonost pobožnosti, izbjegavajući taštine koje su pratile njezin stalež. Odgajana je u kršćanskoj vjeri i u duhu velikodušnosti prema siromasima.
Presudan trenutak njezina života bio je susret sa svetim Franjom Asiškim. Oduševljena njegovim propovijedima o siromašnom i poniznom Kristu, Klara je prepoznala svoj životni poziv. Na Cvjetnicu 1212. godine napustila je roditeljski dom i, uz Franjinu pomoć, posvetila se Bogu. Već te iste noći, u kapelici Porcijunkule, položila je zavjet posvećenog djevičanstva i potpunog predanja Gospodinu.
Uskoro su joj se pridružile i druge žene, uključujući njezinu rođenu sestru Agnezu. Tako je nastao Red siromašnih gospođa, kasnije nazvanih klarise. Osnovno pravilo reda bilo je evanđeosko siromaštvo – ne posjedovati ništa ni osobno ni zajednički, oslanjajući se potpuno na Božju providnost.
Godine 1253. papa Inocent IV. potvrdio je Pravilo koje je napisala sveta Klara, čime je postala prva žena u povijesti Crkve koja je oblikovala pravilo za svoj red.
Klarise žive u strogoj klauzuri. Njihov je dan ispunjen molitvom, razmatranjem Svetog pisma, postom i ručnim radom. Klara je svojim sestrama bila primjer poniznosti, strpljivosti i ljubavi prema Gospodinu, a te kreposti i današnje klarise nastoje očuvati. Posebno je gajila pobožnost prema Presvetom Oltarskom Sakramentu. Predanje euharistijskom Kristu bila je srž njezine duhovnosti i izvor snage.
Jedan od najpoznatijih događaja iz njezina života zbio se 1240. godine kada su Saraceni napali Asiz. Bolna i iscrpljena, Klara je iznijela Presveti Oltarski Sakrament pred gradske zidine. Prema predaji, neprijatelji su se u strahu povukli, a grad je bio spašen bez prolijevanja krvi. Taj događaj ostao je snažan znak njezine vjere u Kristovu prisutnost u Euharistiji.
Posljednjih dvadeset i devet godina Klara je provela u bolesničkoj postelji, ali je iz te slabosti sijala svjetlo vjere i radosti. Preminula je 11. kolovoza 1253. godine, svega dva dana nakon što je primila odobrenje Pravila za svoj red. Papa Aleksandar IV. proglasio ju je svetom 1255. godine. Njezino Pravilo i danas nadahnjuje tisuće klarisa diljem svijeta. Poruka koju prenosi suvremenom čovjeku jasna je: prava sloboda i bogatstvo nalaze se u Bogu, a ne u posjedovanju. Njezina ljubav prema Euharistiji i duboka poniznost ostaju trajni poziv na klanjanje i nasljedovanje Krista siromašnog i raspetog.
Spomendan joj se slavi 11. kolovoza, a časti se kao zaštitnica televizije, veza preko satelita, vezilja, krojačica i zlatarica. Njene se relikvije čuvaju u Bazilici svete Klare u Asizu.
