Svetkovinu Božjeg milosrđa katolici slave na drugu uskrsnu nedjelju, zvanu još Mali Uskrs ili Bijela nedjelja. Čine to zadnjih dvadesetak godina, odnosno otkada je sveti papa Ivan Pavao II. proglasio svetom s. Faustinu Kowalsku. Bilo je to u Rimu 30. travnja 2000. godine. Uz nemalo značenje toga događaja, čini se da ni do danas, mnogi u Crkvi nisu u potpunosti shvatili ni značenje poruke niti smisao njezina poslanja – koje nam je prenijela s. Faustina, prozvana i tajnicom Božjega milosrđa.
Poslanje sv. Faustine Kowalske
Isus je izabrao s. Faustinu za navjestiteljicu svojega milosrđa želeći upravo po njoj objaviti veliku poruku. Isus joj kaže kako svojemu narodu slao proroke skupa s gromovima (u Staromu zavjetu), a u današnjem vremenu šalje svoje milosrđe po sestri Faustini, da ona upozna svijet s njegovim nakanama i njegovim željama – sve na dobro svih ljudi. Kaže joj Isus: „Ne želim kažnjavati ranjeno čovječanstvo, već ga želim izliječiti privijajući ga na svoje milosrdno srce.“ Sestra Faustina tako dobiva poslanje koje se temelji na tri zadatka.
Prvi je zadatak da svijetu približi i navijesti istinu o Božjoj milosrdnoj ljubavi prema svakom čovjeku, a ta je istina objavljena u Svetomu pismu.
Drugi joj je zadatak da usrdno moli ili isprosi Božje milosrđe za cijeli svijet, a to će učiniti štovanjem Božjega milosrđa onako kako ju je uputio sam Isus. Sestra Faustina dobila je upute da se štuje slika Milosrdnog Isusa na kojoj treba biti natpis „Isuse, uzdam se u tebe“, da se prve nedjelje nakon Uskrsa slavi blagdan Božjega milosrđa, da se moli krunica Božjega milosrđa i štuje čas Isusove smrti na križu ili sat Božjega milosrđa (svaki dan u 15 sati) te da se širi pobožnost Božjemu milosrđu. Nisu se sve ove Isusove objave dogodile u jednomu danu – sestra Faustina zapisivala ih je u svoj Dnevnik jer je to od nje tražio njezin Ispovjednik.
Treći je zadatak širiti apostolski pokret Božjega milosrđa naviještanjem i molitvom, poticati pouzdanje u Boga nalik djetinjemu pouzdanju, vršiti Božju volju u stavu milosrđa prema bližnjima.
Sestra je Faustina pisala svoj Dnevnik četiri posljednje godine života, i na izričitu Isusovu želju. U Dnevniku zapisuje svoje susrete s Isusom, susrete duše s Bogom.
