KRISTOV MENTALITET
Evanđelje Iv 14,1-12
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.« Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?« Odgovori mu Isus: »Ja sam put i istina i život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.« Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!« Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?« »Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.«
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Dj 6,1-7; 1 Pt 2,4-9;
Prvo čitanje pete uskrsne nedjelje odlomak je iz Djela apostolskih iz kojeg saznajemo o pozivu prvih sedam đakona i o tome s kojom snagom se širila vjera.
U drugom čitanju sveti Petar tumači kako svaki vjernik sudjeluje u svetom svećenstvu Kristovom, tj. da smo svi mi đakoni i širitelji vjere. Đakonova služba je ljubav, svećenikova širenje vjere. I danas vrijedi da se Božje kraljevstvo širi onom snagom koliko je nesebična naša ljubav i koliko je duboka naša vjera.
Evanđelje nas osigurava da širenje vjere nije samo naše djelo, već u nama i putem nas uvijek djeluje Kristova milost.
U evanđelju opisan je prisan razgovor između Isusa i njegovih učenika koji se odvija u raspoloženju predosjećaja o skorom rastanku. Učenici vjerojatno već slute predstojeću tragediju, Isusovu smrt, zato im je srce uznemireno. Isus im govori utješne riječi: »Neka se ne uznemiruje vaše srce!« Ujedno im daje odgovor na takva pitanja koja oni ne bi znali ni formulirati ni smisliti. Daje im takvo svjetlo u kojem ozračju će biti u stanju preživjeti dramu rastanka, sve do ponovnog susreta. Učenici su razumjeli da su se u Isusu sreli s osobom koja im daje smisao života. Isus danas iste riječi upućuje i nama: »Neka se ne uznemiruje vaše srce!« Priljubimo se tiho pored učenika i dopustimo da Isusove riječi i nas dotaknu.
Isus svojim učenicima nije rekao samo ohrabrujuće riječi, već ih je i usmjerio: »Ja sam put, istina i život«. U ove tri riječi Isus je izrekao najsmjeliju novost u ljudskoj povijesti. Čovjek se tako još nije izjasnio o sebi. Isus, naime, ne kaže da poznaje put, da znade istinu, da obećava život, već je sam sebe nazvao putom, istinom i životom. Postojali su proroci koji su hrabro stali pred ljude i pozivali ih da ih slijede jer znaju kuda treba ići. Tako je Mojsije svoj narod izveo iz egipatskog ropstva, ali Mojsije sebe nije nazvao putom. Postojali su veliki mislioci i znanstvenici, koji su hrabro stali uz jednu istinu, ali nitko se nije usudio reći o sebi da je on istina. Postojali su veliki duhovni učitelji koji su izjavili da su našli život, ali nitko o sebi nije se usudio reći da je on život. Isus Krist se to usudio reći, i s ovom izjavom dao je odgovor na tri najosnovnija ljudska pitanja.
Prva osnovna ljudska potreba je savršenost, želja za cjelovitošću. Osjećamo da nismo savršeni, da nismo dostatni sami sebi, da smo rođeni za nešto više nego za što smo kadri. Kamo krenuti da bismo pronašli puninu i sreću svog života? Ako na ovo pitanje ne pronađemo odgovor, onda će naš život završiti u slijepoj ulici dosade i razočarenja. Isus je dao odgovor na pitanje čovjeka koji traži cilj i smisao života kada je samog sebe postavio pred nas kao put. Ako njega slijedimo, ako s njim prolazimo putove života, tada nećemo zalutati, tada naš život ne može postati prazan hod.
Druga osnovna ljudska potreba je želja za smislom. Što je smisao života, smrti, patnji? Isus je na ova temeljna pitanja dao odgovor kada je sebe nazvao istinom. Isus na ova pitanja nije dao odgovor na teoretskoj razini, već je pred nama proživio ove stvarnosti. Ako njega slijedimo tada i najbolnija iskustva dobivaju smisla.
Treća osnovna ljudska potreba je želja za besmrtnošću. Zdravi razum se ne može pomiriti da je sa smrću svemu kraj. Ljudi se trude na neki način osigurati produžetak svog života: ima onih koji u svojim potomcima vide nastavak svog postojanja, ima onih koji u reinkarnaciji traže vječni povratak, ima onih koji bi u svojim djelima željeli dalje živjeti. Isus je kao odgovor na ljudsku želju za besmrtnošću dao samoga sebe kada je samog sebe nazvao životom. Tko u njega vjeruje, ima vječni život.
Samo što se točno kod ove točke javlja jedno novo pitanje: »Što sve to znači iz gledišta konkretnog, svakodnevnog života? Što znači s Isusom živjeti?« Na ovo pitanje sveti Petar daje odgovor kada svoje čitatelje hrabri na slijedeći način: »Idite k njemu!« Sveti Pavao je još smjelije formulirao kada je rekao: »Obucite se u Krista!« Bit kršćanskog duhovnog života je slijediti Krista, što bismo na moderni jezik preveli da bismo trebali prihvatiti Kristov mentalitet, što znači da se u svakodnevnom životu trudimo Ponašati kao što se Krist ponašao: ljubiti, kao što je on ljubio, opraštati svojim neprijateljima, kao što je on opraštao, povjeriti svoj život Ocu, kao što je on to učinio u trenutku smrti.
listicXIX_17
