OCU SE MOLITI S ISUSOM
Evanđelje Lk 11,1-13
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: »Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike.« On im reče: »Kad molite, govorite: Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!« I reče im: »Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: ’Prijatelju, posudi mi tri kruha. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!’ A onaj mu iznutra odgovori: ’Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem…’ Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti. I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se. A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!«
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Post 18,20-21.23-32; Kol 2,12-14;
Nedjeljno evanđelje povezuje tri teme, a sve tri bave se molitvom. U ovom buketu ruže su molitva Očenaša, slika nasrtljivog prijatelja i ustrajna molitva. Razmotrimo kako ove evanđeoske slike postaju buket ruža.
Prva ruža je Očenaš. Ona je naša najdraža molitva, obrazac svake molitve, jer sam je Isus svoje apostole naučio molitvi Očenaša. Zato ju rado i nazivamo »Molitvom Gospodnjom«. Razmotrimo okolnost da jedina stvar koju su apostoli molili od Isusa je da ih nauči moliti. Apostoli nisu molili Isusa da ih nauči kako će činiti čuda, đavle istjerivati ili liječiti bolesne. Čak ga nisu molili ni to što će ljude trebati podučavati. Ni ovom prilikom od Isusa nisu molili nove forme molitve, jer kao vjerni Židovi, znali su mnoge molitve napamet, već su molili Isusa da ih nauči moliti tako da se putem molitve približe Bogu i da se Bog približi njima. Isus ih je tome naučio kada im je darovao Očenaš.
Molitva je obraćanje Bogu, koja ima za posljedicu odricanje da svojom snagom ostvarimo puninu svog života. Sve to sadržano je u Očenašu, koji započinje našim priznanjem Božje ljubavi prema nama, i s time nas prevodi od naše volje na Božju volju. Bitna novost Očenaša je ova nova Božja slika: Bog nije Bog koji zahtjeva žrtve, nije osvetoljubivi Bog, već dobrostivi Otac, koji se brine o svojoj djeci. Očenaš je zato ruža, jer je izraz naše ljubavi prema Isusu: dirljiva misao da se molimo na način kako je i Isus molio.
Druga ruža je »nasrtljivi prijatelj«. Rado bismo izbrisali ovaj podnaslov, jer ne zrcali ono plemenito držanje koje je ovog čovjeka motiviralo da u ponoć potraži svoga prijatelja. Stigao mu je gost, jedan od njegovih dragih prijatelja, s dugog putovanja, umoran i gladan, o njemu se radilo, za njega se brinuo i za njega je bio pripravan sve učiniti. Komu će se u takvoj situaciji čovjek obratiti, ako ne jednom od najboljih prijatelja? »Nasrtljivi prijatelj« je dakle pokazao veliko povjerenje prema svom prijatelju, kada ga se i u ponoć usudio posjetiti. Neka Bog da više ovakvih prijateljstava i u našem životu! Obzirom da je Bog naš najbolji prijatelj, on se neće naljutiti ni onda ako mu se u ponoć obratimo. Primjer »nasrtljivog prijatelja« je zato cvijet ruže, jer je očitovanje našeg povjerenja prema Bogu.
Treća ruža je ustrajna molitva. Današnji čovjek nerado sluša riječ »ustrajnost«. Sve želimo postići brzo, po mogućnosti odmah. Vjerojatno je ta žurba posljedica potrošačkog mentaliteta: ako imamo novaca, onda je dovoljno otići u obližnju trgovinu i kupiti željenu robu. Ni djecu ne odgajamo tako da se napregnu jer na Internetu lako pronalaze svaki podatak koji im je u školi potreban. Ovaj mentalitet kao da je obilježio i naš odnos prema Bogu. Voljeli bismo od njega dobiti sve što poželimo, izmoliti od njega zdravlje, blagostanje, mir, brzo rješenje nekog problema. Isus je u ovom evanđelju malko preinačio ovakva naša očekivanja.
Ustrajna molitva je zato ruža, jer je izraz prihvaćanja Božje volje bez ostatka. Ona ima samo jedan uvjet: da vjerujemo kako nas Bog ljubi više nego što mi ljubimo sami sebe. Tako se Isus u Očenašu molio Ocu, s njime se Ocu molimo i mi.
18. nedjelja kroz godinu
NESLOMLJIVA UPORIŠTA
Evanđelje Lk 12,13-21
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Netko iz mnoštva reče Isusu: »Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.« Nato mu on reče: »Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?« I dometnu im: »Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.«
Kaza im i prispodobu: »Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.«
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Prop 1,2; 2,21-23; Kol 3,1-5.9-11;
Evanđelje nam predočuje dvije teme. Prva je škrtost, a druga umišljenost. Zastrašujući primjer škrtosti je slučaj dvojice braće koji se svađaju oko nasljeđa, a umišljenost predočuje prispodoba o bezumnom bogatašu. Teško možemo na sebe primijeniti poruku ova dva primjera. Prihvaćamo Isusovo učenje, ali pri tome mislimo da se to ne odnosi na nas. Većina nas se ne može smatrati bogatim, niti gradimo sebi nove žitnice, u najboljem slučaju možemo dodati nešto novaca na naš bankovni račun kako bismo imali rezervu za stare dane. Razmislimo, međutim, da Isus ovu prispodobu nije izrekao bogatima, već običnom puku koji se oko njega skupljao i sasvim sigurno nisu bili bogati. Isus je zapravo upozoravao svoje slušatelje da nema takve imovine koja bi mogla pružiti sigurnost. U osjećaj lažne sigurnosti može nas uljuljkati osim bogatstva i svaka druga stvarnost o kojoj mislimo da nas može učiniti neranjivima. Tu spada i želja za moći, Pomoću koje možemo drugima manipulirati, ali sjetimo se da je Isus kod farizeja osudio i lažne duhovne sigurnosne oslonce, jer su ovi mislili da će im obdržavanje zakona osigurati blagostanje na zemlji i vječni život u nebu.
U slučaju prepirke između dvojice braće, možemo uočiti još jednu zanimljivu psihološku okolnost. Sveti Luka kaže da je »netko« progovorio iz mnoštva. Riječ je dakle o nekom anonimnom čovjeku, koji nije htio izložiti se opasnosti da ga prepoznaju. Ne znamo jesu li oba brata bila prisutna ili samo onaj koji je podigao tužbu da bi kasnije mogao ljutiti brata, da je čak i učitelj stao na njegovu stranu. Kada je riječ o novcu, bogatstvu ostavštini, na zanimljiv način uvijek osjećamo da smo u pravu. Naš čovjek iz evanđelja također je bio uvjeren da je brat nepravedan prema njemu. Isus je naravno otklonio ulogu suca i on se i danas tako ponaša: naše svakodnevne probleme, sporove sami moramo riješiti, a ne od njega očekivati rješenje. Isus nam je ostavio opća načela, u svjetlu kojih se možemo ravnati i pravilno odlučiti. Upravo nam nastavak evanđelja pruža važan oslonac kako bismo svoj život oblikovali u svjetlu evanđelja. Isus je zaključio raspravu između dva brata na način da je ukazao na opasnost od pohlepe.
Isus pozornost svog slušateljstva nije prvenstveno usmjerio protiv bogatstva kao takvog, već ih je opomenuo da postoji opasnost da svoju sigurnost traže u bogatstvu. Možemo uočiti koliko puta bezumni bogataš ponavlja riječi »ja« i »moje«, što upućuje da se cijeli njegov svjetonazor suzio na njega samoga. Ovakav sebičan svjetonazor isključuje ljubav iz ljudskog života.
Prava poruka ove prispodobe leži, međutim, u zaključnoj rečenici: u Bogu se moramo bogatiti. Što znači u Bogu se bogatiti? Nažalost nedjeljno evanđelje ovdje se prekida. Odgovor, naime, saznajemo u nastavku. Isus je prispodobu nastavio u smislu povjerenja u Providnost Božju. Bogatiti se u Bogu znači da se sve hrabrije povjerimo Bogu. Katkad zbunjuje kada evanđeoski tekst čitamo istrgnutog iz njegovog šireg konteksta i to stavlja na kušnju propovjednika da na temelju danog teksta izradi jednu sadržajnu propovijed. Ali možda je dobro upravo tako kako jest, odnosno, da u čitanju postavljeno pitanje ostane bez odgovora, jer to nas prisiljava da mi dademo odgovor. Što danas odgovaramo na pitanje što nam daje sigurnost življenja: bogatstvo, zdravlje, blagostanje ili nešto drugo? Evanđeoski odgovor glasi: ne nešto, već netko, Bog koji nas uvijek ljubi. On je jedino uporište koje se ne može načeti, a daje sigurnost našemu životu.
