DOŠAŠĆE: TEOLOGIJA SADAŠNJEG TRENUTKA
Evanđelje: Mt 24,37-44
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti.
Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.
Riječ Gospodnja
Ostala čitanja: Iz 2,1-5; Rim 13,11-14;
S prvom nedjeljom Došašća započinje nova liturgijska godina. Sama riječ »advent« znači dolazak. Očekujemo dolazak našeg Gospodina. U povijesti spasenja iščekivanje Boga bila je čežnja za rođenjem Mesije. Spasitelj je došao, sada je već tu među nama, tako njegovo utjelovljenje ne trebamo očekivati. Kada smo bili djeca, Advent je značio drugu vrstu očekivanja: označavao je dolazak Božića, pun dječjeg iščekivanja, što li će donijeti mali Isus. Tijekom povijesti Crkve, Advent je, međutim, uzeo eshatološki obrat i u prvi plan dospio je Kristov drugi dolazak, kojemu je središnja poruka postala smrt i sud. U stvari sve tri poruke i danas su suvremene, kako ih čitanja izražavaju.
I danas je Izaijin poziv aktualan: »Hajde, Dome Jakovljev, u Jahvinoj hodimo svjetlosti!« Ovdje nije riječ o kraju svijeta, već o svagdanjoj stvarnosti: sada trebamo biti pravi ljudi, sada trebamo hoditi u svjetlosti Gospodnjoj.
Sveti Pavao našu pozornost također usmjeruje na sadašnji trenutak, kada potiče svoje rimske vjernike: »Stigao je čas, da se probudimo iz sna: jer je sada naše spasenje bliže nego kad smo prigrlili vjeru… Živimo časno…« Dakle, riječ je opet o sadašnjem trenutku.
Lijepa poruka Isusovog poziva je da budemo budni, da živimo u sadašnjosti! Teologija sadašnjeg trenutka je ona koja danas ponovno dolazi u prvi plan. Mistika sitnih, ukradenih trenutaka je nova tema u teologiji duhovnosti. Dok čekamo na autobus, ili stojimo u redu pred nekim uredom, i to vrijeme može se shvatiti kao Advent, kao mistika danog trenutka, odnosno kao Bogom dana kratka stanka da izmolimo kratku molitvu. Blažena Majka Terezija iz Kalkute imala je jednu dražesnu inicijativu: udaljenosti nije izražavala u minutama, već u molitvama, npr. odavde do škole udaljenost je jedna krunica.
Iz života svetaca poznajemo više takvih slučajeva, koji su na pitanje što bi učinili kada bi ih Gospodin u ovom trenutku pozvao k sebi, odgovorili da bi jednostavno nastavili svoju trenutačnu aktivnost. Otkupljenje, susret s Bogom dakle ne događa se samo u crkvi ili povodom blagdana, već usred svakodnevnih aktivnosti.
Iz današnjeg Evanđelja ipak ne može se ukloniti Isusovo upozorenje da budemo budni, jer njegov točan dolazak ne znamo unaprijed. Isus navodi primjer općeg potopa koji se dogodio u Noino vrijeme. Poruka ovoga je da će se Isusov dolazak dogoditi iznenada, neočekivano za sve one koji su se uljuljali u iluziju ovozemaljske sigurnosti. Knjiga Postanka opisuje kako je Noa sagradio barku, unatoč tomu što je vrijeme bilo lijepo i sunčano. Možemo si zamisliti, koliki su se trudili učiniti ga smiješnim. Noa se međutim pokazao mudrijim od svojih suvremenika, jer je on motrio dugoročnu prognozu, a ne trenutačno stanje. Kada je potop nastupio, Noa i njegova obitelj bili su spremni. Ostali su se međutim gubili u svojim svakodnevnim brigama i potop ih je pogodio neočekivano. Poruka Isusove prispodobe je jasna: ništa se nije promijenilo od Noinog vremena. Evanđelje nas upozorava da se ne gubimo u toj mjeri u svakodnevnim brigama da bismo zbog toga zaboravili na vječnost. Koliko god da su potrebne ovozemaljske brige, ne smijemo zaboraviti Boga i spasenje svoje duše. Ključ života i smrti u Božjim je rukama, On nas poziva onda kada želi. Ne možemo znati kada će Njegov poziv i nas sustići, zato nas zdrava pamet upozorava da budemo spremni u trenutku poziva. Trebamo živjeti u sadašnjosti, ali očiju uprtih u vječnost.
Primjer poljskih radnika, odnosno dviju žena koje su mljele u mlinu, međutim, upozorava nas da najčešće druge prosuđujemo samo po njihovom vanjskom izgledu. Bog ne sudi tako. U našim očima jedan čovjek može nam se činiti jednako pravednim kao i drugi, poput dvojice poljskih radnika ili dviju žena koje su mljele u mlinu. I dva radnika i dvije žene čine isto, ali Bog vidi, da će od njih samo jedan muškarac i jedna žena dospjeti u raj. Čekati na Boga znači da smo u svakom trenutku spremni dati račun o našem životu.
