BIT KRŠĆANSKE MUDROSTI: ČITATI ZNAKOVE
Evanđelje: Mt 11,2-11
Čitanje svetoga evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike da ga upitaju: »Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?« Isus im odgovori: »Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi proglédaju, hromi hode,
gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje.
I blago onom tko se ne sablazni o mene.«
Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: »Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. On je onaj o kome je pisano:
‘Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.’
Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!«
Riječ Gospodnja
Ostala čitanja: Iz 35,1-6,8.10; Jak 5,7-10;
Treća nedjelja Došašća je nedjelja radosti. Prorok Izaija izvor radosti vidi u blizini Boga koji donosi oslobođenje. Apostol Jakov, međutim, upućuje nas na strpljenje. Dolazak Gospodinov je blizu, ali još nije tu. To je temeljni doživljaj našeg kršćanstva. Znamo da je Krist uskrsnuo, ovdje je, ali nekako još uvijek imamo osjećaj pomanjkanja: ne vidimo njegovu prisutnost.
U evanđelju čitamo kako je Isus odao najviše priznanje Ivanu Krstitelju, rekavši da nema većeg od njega među rođenima od žene. Evanđeoski odlomak, međutim, završava nekako čudno. Na kraju, u sljedećoj rečenici kao da je opovrgao to što je rekao, ustvrdivši da je u Kraljevstvu nebeskom i najmanji veći od Krstitelja.
Što se zapravo događa oko Ivana? Pogrešna očekivanja. Prema tadašnjem pučkom vjerovanju, blagostanje je bilo znak da Bog ljubi nekoga, a nesreća je bio znak da je Bog napustio dotičnog. Već i Jobova knjiga nastoji otkloniti ovo uvjerenje. Predrasuda je, međutim, živjela i dalje, sve do Isusovih dana.
U Isusu vidimo to da sigurni znaci Božje prisutnosti nisu prvenstveno materijalne već duhovne naravi. Istina, Isus se poziva i na fizičke znakove: slijepi će progledati, hromi će prohodati, oboljeli od gube će se očistiti, gluhi će čuti, umrli će uskrsnuti: ali ova čuda treba vidjeti i shvatiti kao unutarnje znakove duhovnog blagoslova. Jer kakvu korist čovjek ima od toga da progleda, ali izgubi dušu, ako opet prohoda, ali ostaje u duhu oduzet? Bitni znaci Božje prisutnosti imaju duhovna obilježja.
Na ovaj novi pogled imamo i danas veliku potrebu jer ono što na prvi pogled vidimo kao da ne upućuje na Božju prisutnost. Ako imamo duhovne oči, tada ćemo i mi biti u stanju zadiviti se Božjoj tihoj, mudroj i ljubavi punoj prisutnosti, prvenstveno u svom životu, a potom i u bučnom svijetu koji nas okružuje.
Sigurno smo se već susreli s ljudima koji su se naljutili na Isusa. Na primjer, ona krotka gospođa koja je pomogla mnogima, posjećivala bolesne, bavila se hendikepiranima. Jednog dana, međutim, dobila je jake bolove u koljenu, u toj mjeri da je trebala operirati koljeno. Operacija nije bila uspješna, gospođa je imala stalne bolove. Ova gospođa smatrala se Isusovim osobnim prijateljem i baš zato prilično se razočarala što je Isus tako postupio s njome. Postala je sve povučenija i ohladila se od molitve. Jednom prilikom ipak je smogla snage i ispričala svoju tugu svom ispovjedniku, koji joj je preporučio da svoje zamjerke kaže izravno svom prijatelju Isusu i da ga upita zašto je s njom tako postupio? Idućeg dana svećenik je već izdaleka vidio na licu te gospode promjenu: vratilo joj se dobro raspoloženje, iako su joj se na licu vidjeli i znaci bolova. »Znate li što mi je rekao Isus?« — upitala je gospođa. »Dok sam gledala raspetog Isusa, žaleći se na bolove u koljenu, rekao je: »Moje koljeno boli više od tvoga!«
Blago onomu tko se zbog mene ne pokoleba (Mt 11,6). Je li se i Ivan Krstitelj našao u sličnoj situaciji? Ivan je cijeli život proživio u pustinji, najavivši dolazak Mesije. Pripremao mu je putove, pozivao ljude na pokajanje. Sada je, međutim, tamo čamio u tamnom zatvoru jer se usudio pozvati Heroda na odgovornost. U međuvremenu Isus je započeo svoje javno mesijansko djelovanje. Nije posjetio Ivana u zatvoru i nije mu poslao ohrabrujuće poruke. Zašto nije primijenio čudotvornu moć da oslobodi Ivana? Ne govori li proročka riječ da će jedan od znakova prisutnosti Mesije biti baš oslobođenje sužnjeva? Ivan bi imao puno pravo da sebe vidi među prvima, jer je on krstio Isusa pa bi nešto mogao dobiti u zamjenu. Tako je Ivan poslao glasnike Isusu, da ga podsjeti na svoju sudbinu. Isus mu je poručio da je on doista očekivani Mesija, ali te lijepo molim da se ne sablazniš zbog mene ako se ne ostvare tvoja očekivanja! Blago onomu tko se zbog mene ne sablazni.
I Ivan Krstitelj imao je potrebu za ohrabrenjem. Isusov nastup možda ni on nije mogao trenutačno usporediti s onom mesijanskom slikom koju je sam širio: koji će očistiti od pljeve, koji će vatrom uništiti talog. Primijetimo s kojim je Isus nježnim, gotovo milujućim riječima hrabrio Ivana: »Recite mu…« Isus je i danas takav: hrabri nas da otvorimo oči i primijetimo znake njegove prisutnosti.
