Župni listić br. 39 – 27. nedjelja kroz godinu – godina A – SVETI FRANJO ASIŠKI

SVETI FRANJO- ČOVJEK KOJI JE OTKRIO DA JE BOG DOVOLJAN

Evanđelje: Mt 11, 25-30

U ono vrijeme reče Isus: “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.” “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.”

1. Prvo čitanje – Sir 50, 1.3-7

Ulomak iz Knjige Sirahove govori o velikom svećeniku Šimunu, koji je svojom službom obnavljao i uljepšavao Božji hram. Pisac ga opisuje gotovo kao svjetlost koja obasjava narod: kao sunce, kao mjesec, kao zvijezde. Onaj koji služi Bogu ne živi za sebe, nego postaje znak Božje prisutnosti među ljudima.To je vrlo lijepa slika za svetoga Franju.

Franjo nije obnovio Crkvu prvenstveno velikim projektima, novcem ili ljudskom moći. Bog ga je upotrijebio tako da je najprije obnovio njegovo vlastito srce. Iz obnovljenog srca onda je počela obnova mnogih drugih.

2. Drugo čitanje – Gal 6, 14-18

Ovdje dolazimo do samoga srca franjevačke duhovnosti: „A ja, Bože sačuvaj, da bih se ičim drugim hvalio osim križem Gospodina našega Isusa Krista.“

To je rečenica koja bi gotovo mogla biti program života svetoga Franje. Franjo se nije želio hvaliti svojim bogatstvom, sposobnostima, ugledom, podrijetlom ili vlastitim djelima. Njegova jedina slava bio je Krist i njegov križ. Apostol Pavao ide još dublje: križ nije samo predmet koji ćemo štovati. Križ znači umrijeti starom čovjeku da bi se rodio novi čovjek: „Niti je što obrezanje ni neobrezanje, nego – novo stvorenje.“ Upravo se to dogodilo Franji. Franjo nije samo promijenio način odijevanja, zanimanje ili društveni položaj. Došlo je do novoga stvaranja. Onaj mladić koji je nekoć sanjao o slavi i viteštvu postao je čovjek koji je želio pripadati Kristu i služiti najmanjima.  

3. Evanđelje – Mt 11, 25-30

A sada dolazimo do Evanđelja koje možda najljepše objašnjava zašto je Franjo postao Franjo. Isus kaže: „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.“ Ovdje se nalazi ključ za razumijevanje svetoga Franje. Franjo je bio malen. Ne malen zato što nije imao sposobnosti, nego zato što je pred Bogom prihvatio položaj djeteta. Nije želio Bogu pristupiti kao onaj koji sve zna, sve može i sve kontrolira. Htio je biti onaj koji prima. I upravo zato je mogao primiti ono što mu je Bog želio dati. To je vrlo važna duhovna zakonitost: Bog se ne može darovati srcu koje je puno samoga sebe. Franjo je postajao sve siromašniji pred Bogom, a upravo je zato postajao sve bogatiji Bogom. I onda dolaze Isusove riječi: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“

Ovo je posebno lijepo za svetoga Franju jer je njegov život bio odgovor upravo na taj Isusov poziv. Isus ne kaže: „Dođite k meni i ja ću vam ukloniti svaku teškoću.“ Kaže:„Uzmite jaram moj na sebe i učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca.“Isusov jaram nije odsutnost križa. Isusov jaram znači nositi križ zajedno s njim.

I upravo tu možemo razumjeti franjevačku radost. Franjo je imao križ. Imao je bolesti, nerazumijevanja, protivljenja, siromaštvo i trpljenje. Ali nije bio čovjek bez radosti. Zašto?

Jer nije nosio svoj križ sam. Nosio ga je s Kristom. Zato je mogao biti radostan čak i kada je bio siromašan. Mogao je pjevati Bogu čak i kada je trpio. Mogao je ljubiti čak i onda kada nije bio ljubljen.


Franjo – čovjek koji je otkrio da je Bog dovoljan

Možda je upravo ovo jedna od najljepših poruka svetkovine svetoga Franje za današnjega čovjeka. Čovjek današnjice stalno želi imati više, znati više, postići više, biti više. Franjo nam pokazuje drugi put: biti slobodan od svega što nas sprečava da pripadamo Bogu.

Zato je mogao reći: Moj Bog i sve moje. Siromaštvo svetoga Franje nije bilo preziranje stvorenoga svijeta. Naprotiv! Upravo zato što nije želio posjedovati stvorenje kao gospodari, mogao ga je primati kao dar. Zato je Franjo mogao bratu suncu reći „brat“, vodi „sestrica“, zemlji „sestra i majka“. Papa Franjo podsjetio je da je upravo Franjo svojom pjesmom i životom učio čovjeka da stvorenje ponovno promatra kao dar koji vodi prema Stvoritelju.