Župni listić br. 4 – 4. nedjelja kroz godinu – godina B

TKO JE MENI ISUS KRIST?

Evanđelje:  Mk 1,21-28

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U gradu Kafarnaumu Isus u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Tâ učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.

A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!« Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.

Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.«

I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.

Riječ Gospodnja.

Ostala čitanja: Pnz 18,15-20; 1 Kor 7,32-35;

Prvo čitanje četvrte nedjelje kroz godinu je odlomak iz Ponovljenog za­kona u kojemu sveti pisac uvjerava narod da će Bog podignuti proro­ka među njima koji će im posredovati Božju Riječ. Dobro je znati da nam Bog i danas govori. Možemo misliti na crkvenu učiteljsku službu kao na modernu proročku riječ. Prorok naime nije proricatelj budućnosti, već tu­mač Božje Riječi.

U drugom čitanju sveti Pavao potiče vjernike iz Korinta da žive neporočan život i da budu privrženi Gospodinu. Dobro je znati da mjera naše kršćanske biti nije veliko znanje, već naša ljubav prema Isusu.

U evanđeoskoj sceni, sveti Marko evanđelist stavlja pred naše oči dvije kategorije ljudi. U prvu kategoriju spadaju oni koji s velikim divljenjem slušaju Isusove riječi. To je razumljivo jer čovjek do tada još tako nije govo­rio o društvenoj pravdi, o ljudskim pravima, o sveopćoj ljubavi. U drugu kategoriju, međutim, spada onaj nesretni bolesnik kojega su u toj mjeri zbunile Isusove riječi da je počeo nesuvislo vikati, kao neki opsjednuti: »Što hoćeš od nas, Isuse Nazarećanine? Jesi li došao nas uništiti? Znam tko si: Svetac Božji!«

Postavimo si ovo pitanje: »U kojoj kategoriji sebe prepoznajemo?« Možda će kod ovog pitanja netko s negodovanjem otkloniti od sebe čak i mogućnost pomisli da bi spadao u kategoriju »zbunjenih i zanesenjaka«, izjavivši da on s velikim divljenjem sluša Isusove riječi, čita Sveto pismo. Nije sigurno da je izabrao bolju kategoriju!

U ovoj dramatičnoj sceni, naime, nalazimo duboku psihološku analizu glede toga kakvu reakciju, kakav odgovor izaziva u čovjeku susret sa Bož­jom riječi. Ovaj susret događa se u tri etape, ili mogli bismo reći da dotiče tri sloja našeg života.

Prva etapa susreta s Evanđeljem je divljenje. Nije teško diviti se Isusovom nauku. Najveći umovi čovječanstva odavali su nepodijeljeno priznanje pred »Isusovim vjerskim genijem«, i nisu se mogli načuditi čistoj ljepoti, genijalnoj mudrosti, dubokom poznavanju čovjeka u evanđeljima. I mi se mnogo puta zadivimo Isusovom nauku, štoviše ponosni smo štosmo njegovi učenici. Samo što divljenje još nije vjera, i nije dovoljno da bismo bili Isusovi vjerodostojni učenici.

Druga etapa susreta s Evanđeljem je potresenost. Božja riječ je kao dvosjekli mač: čisti, ranjava da bi dala novo srce, obrezuje kao škare vinogradara, otkriva u dubini duše postojeće čireve, kao kirurški skalpel. Vjerodostojni susret s Božjom riječi otkriva u nama »zle duhove«, kako to u ovoj evanđeoskoj sceni čitamo. »Zli duhovi« su mržnja, neljubaznost osvetoljubivost, sebičnost, ravnodušnost prema tuđoj muci. Ove osobine uznemirava u nama Božja riječ, onaj evanđeoski poziv, da je osnova svega zakona naša ljubav prema Bogu koja se očituje u ljubavi prema bližnjemu Kada nas dakle Božja riječ, neki evanđeoski poziv potrese, tada smo stigli na drugu razinu susreta s Božjom riječi. Tada više nismo samo vanjski promatrači evanđelja, već djelatni subjekti.

Treća razina susreta s Božjom riječi je osobni susret s Isusom. Ako do­pustimo da nas njegove riječi potresu, onda smo se susreli s Isusom. Tada nas više ne zanimaju samo njegove riječi, već s kafarnaumskim Židovima pitamo: »Tko je ovaj čovjek?« S ovim pitanjem započinje osobna vjera. Biti kršćanin znači da strastveno promatramo Isusov život i njegovu osobu. Sveti Marko evanđelist je zadao lekciju svojim tadašnjim čitateljima, ali i nama, današnjim kršćanima. Pitanje glasi: »Tko je meni Isus Krist?« Od­govor na ovo pitanje osvijetlit će nam dubinu i vjerodostojnost naše vjere koja može biti ushit, potresenost i osobni susret.

listicXVII_4